VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 61
Najviše je zemalja imao grad jugozapadno od svoga središnjega posjeda. Vrbovac, Gostović, Laga ili Tkalac, posjedi su grada. Ti posjedi imaju zanimivu prošlost. Svi su. oni kroz dulje vremena bili posjedi vojvodski, pa je tome ostalo traga i u ranijim njihovim nazivima. Zapadno se od najsjevernijega dijela dubravskoga imanja spominje godine 1201. „zemlja vojvode Bele" („ diuidens terram Bele ducis . . . ."). 116 Zemlja vojvode Bele odgovarat će Lagi, a možda i Gostoviću. U istom razvodu medja posjeda zagrebačke biskupije od godine 1201., u kojemu dolazi „zemlja vojvode Bele", spominju se Kneginci kod Prilesja, koji mogu biti istovjetni samo s Vrbovcem. Prije Kneginca kod Prilesja spominju se „Kineginci" kod biskupskoga posjeda Kamenika (Miholjca). Faktično su posjedi Vrbovac i Slanje još daleko u trinaesti vijek posjedi vojvodski. Vrbovac i Slanje bile su zemlje vojvode Kolomana, pa se i sam kralj darujući Junku i njegovoj „braći" oba rečena posjeda izražava dosta značajnim riječima: „Isti je blaga spomena kralj kraljevsku zemlju imenom Slanje i Vrbovac, koja se nalazi u Slavoniji, izuzetu od grada križevačkoga, njemu i njegovoj braći dao, da je imadu, drže i uvijeke posjeduju . . . .•• Bili su dakle Slanje i Vrbovac, prije nego ih je Junko sa svojim rodjacima dobio, zemlje vojvodske ili kraljevske, kako ih Bela zove, budući je vojvoda Koloman imao kraljevski naslov. 117 Središte spomenutih vojvodskih posjeda, čini se, bio je posjed rakovački. Za Rakovac ili prvotno Rakovnik ne veli se nigdje, da bi bio zemlja križevačkoga grada. Godine 1245. darovao je kralj Bela svojim vjernim prijateljima još od mladih dana i zdušnim poslanicima na različitim dvorovima kao i junačkim borcima za najezde tatarske, moravečkim županima Abramu i Nikoli sinovima župana Nikole, te Tomi i Bartolu sinovima župana Tome rakovačko imanje. 118 Tom se zgodom sjeća kralj i prošlosti Rakovca, pa veli doslovno: „Ta je zemlja nekada prazna i napuštena po daru naših prešasnika bila dana Martinu banu sinu Voje, poslije je prešla na Roberta dobra spomena nadbiskupa ostrogonskoga, a od njega na bana Povšu, od kojega na Okuza bana i od njega prodajom na predragoga brata našega Kolomana, kralja i vojvodu Slavonije, a napokon je, pošto je rečeni naš brat podmirio dug tijela (t. j. umro), povraćena u naše ruke, kako je valjalo". 119 Kada bi Rakovac bio kada zemlja križevačkoga grada, bio bi to kralj spomenuo, kako je spomenuo kod Vrbovca. Isto znamo i po tome, što je Rakovac bio sam za sebe grad. Kod opisa medja Dulebske veli se za jedno mjesto, 116 Cod. III. No 8. p. 9. 1201. 117 Cod. IV. No 201. p. 223. 1244. 118 Cod. IV. No 250. p. 284. 1245. 119 Martin sin Voje spominje se god. 1211.: Cod. III. No 84. p. 105.
