VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 3. - 206
206 grada tim posjedom upravljao. 223 ) Kod opisa se pak Medjurječja, koga je kralj slijedeće godine 1245. darovao Hudini, veli, da posjed na Crncu medjaši najprije ,,s narodima Cesmice", a onda s vlasnikom Vrbove banom Dionizijem. 224 ) Već je iz toga jasno, da je i Vrbova bila isprva zemlja grada Cesmice. A doista Vrbova nije bila plemenita zemlja. Zato kralj, kad je umro prvi poznati vlasnik Vrbove, neki Desin, ostavlja njegove baštinske posjede njegovim rodjacima, a Vrbovu je poklonio banu i vojvodi Dioniziju. No glavne su zemlje česmičkoga grada zapremale sjevernu Cesmicu. Na gornjem je Grbovniku bila zemlja Predimih, što su je Česmičani Danić i Jurislav sinovi Danica, te Braniša sin Jurkov prodali Salamonu Madžaru (Hungaro) sinu Galovu. Ta je zemlja bila očito gradska, jer je drukčije sinovi Danićevi i Braniša ne bi mogli prodati strancu. Po smrti ju je Salamonovoj, koji je umro bez djece, uz jednake uvjete, pod kojima su je imali Danić, Jurislav i Braniša, dao kralj Bela Simonu sinu nekoga drugoga Salamona. 225 ) Zemlja }% medjašila s gračanima Grbovnika, gračanima Mušinje, sa zemljom nekoga „Voycha", Dražimira i Sebeške člana roda Drživoja, s Tiburcijem „velikim" i Čopovom, pripadnicima roda Beluša. „Voycha" nije nitko drugi nego jedan od članova roda Vojka. Beluši su ovdje stranci, a došli su sigurno većinom, ako ne isključivo, na gradske zemlje. Prije godine 1262. dobio je župan Zagud jednu česmičku zemlju na Grbovniku pod predijalnim uvjetima, koja je prije bila nekoga Mikova. Kasnije, jer se župan Zagud iskazao na vojnama i u čuvanju granice, oslobodio je kralj tu zemlju od vlasti župana i česmičkoga i šumećkoga. 226 ) Ispod Gjurgjevca se i Kalinovca kod opisa Prodavića spominju zemlje Copova, Tiburcija i Beluša. m ) Njihove su zemlje samo nastavak zemalja na Grbovniku. To se vidi i po tome, što je Budrovac bio svojina potomaka Zagudovih. Budrovac je vlasništvo Jurja sina Petrova praunuka Zagudova. 228 ) Ime je dobio po Budoru djedu Jurjevu. Čepelovac je opet dobio ime po Čapovcu, sigurno jednom od potomaka Čopovih. Naše znanje o zemljama Zagudovih potomaka u ovome kraju popunjuje diobena isprava Stjepana i Petra sinova Budora sina Zagudova. Podijelili su se u glavnome tako, da su zemlje sjeverno puta od crkve sv. Nikole u Prugovcu do potoka Grbovnika zapale Petra, a južno Stjepana. 229 ) 22S ) Cod. IV. No. 205, p. 231. 1244. 224 ) Cod. IV. No. 240. p. 275. 1245. 225 ) Cod. V. No. 789. p. 294. 1264. Cod, V. 755. p. 253. 1263. 22ß ) Cod. V. No. 749. p. 235. 1262. 22ï ) Cod. V. No. 16. p. 564. i 566. 1270 2 ' 28 ) Cod. XIV. No. 307. p. 416. 1372. 22n ) Cod. X. No. 131. p. 187. 1334.
