VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 2. - 95

95 biskupa. Vasilije se vrati neposvećen u Marču,

7

) gde je vršio službu kao vretanjski episkop i arhimandrit gomirski, kako se to vidi iz jednog patenta njegovog, izdatog 6. decembra 1646. u stvari manastirskih vinograda.

8

) Sredinom 1648. godine umro je u manastiru Marci i to, kako se govorilo, otrovan od marčanskih kalugjera zbog pristajanja uz uniju. Po želji slavonskih Srba imenuje car u avgustu 1648. arhimandrita Savu Stanislavića za naslednika Vasilijeva u episkopskom dostojanstvu, ne obzirući se na protivne predloge zagrebačkog biskupa Petra Petretića. Sava položi u Linču pred kancelarom ugarskim i pred ispovednikom carevim Gansom zakletvu, da će ići u Rim papi i od njega zamoliti posvećenje, ali ni on ne održa reč nego ode pećskom patrijarhu, koji ga posveti za vretanjskog episkopa.

9

) U prvi mah je izgledalo, da će doći do približenja izmegju vladike Save i biskupa Petretića. Sava je nameravao da ide u Rim i Petretić napiše tim povodom pismo za predsednika kongregacije de propaganda fide kardinala Capporija opširan izveštaj o marčanskom vladičanstvu (14. septembra 1651.). U leto 1653. pozove Petretić vladiku Savu u Zagreb, na što mu vladika odgovori 5. oktobra, da će mu skorim doći ; došao bi mu i ranije, ali do sad nije imao na kome da ostavi manastir, jer su se kalugjeri bili razišli, da pripreme zimnicu. Ovaj prijateljski odnošaj nije dugo trajao. Držanjem i radom svojim izazivao je vladika Sava sve većma gnjev u biskupa Petretića. Prema 7

) Pod datumom maja 1646. zabeleženo je „Romanorum imperatori, die Conferierung dess wallachischen Bistumb an den Bassilio Predouich betreffend vnnd dass er seine Obedienz vollständig praestirt hatt" (Windica za 1646). 8

) Неколико ьирилских споменика из XVI. и XVII. века. Прикупио др. Алекса ИвиЬ Загреб 1912. str. 13. 9

) Georgius Matthiasich, paroh i kapelan, piše 12. jula 1652. zagrebačkom biskupu Petru Petretiću, da je donosilac tog pisma Mihajilo Radišić poslat u donje krajeve Hrvatske i Slavonije „certas ob causas . .. Rascianorum episcopi sednicensis domini Sauae Stanislauich, qui dicitur contra suum praestitum iuramentum Lincii coram cancellario Hungariae ac domino patre Ganso, confessario suae maiestatis, caeterisque fecisse, postquam accepta collatione sui episcopatus a sua maiestate non iuit ad suam santitatem pro confirmatione Roma sed prius intrauit Turciam ad patriarcham Rascianorum, quod promisit, se nunquam facturum et promisit, quantum in ipso fuerit, Rascianos ad deuotionem catholicae fidei et vnionem ecclesiae adducturum, modo uero dicitur contrarium facere, suos monachos quando cum nostris practicent uerberare nosque haereticos appellare neque sicut audimus, uti ipsi in suis patentis impositum suo diecesano obedit, cum uero ego Linzii illustrissimum dominum meum comitem Kuffstein, capitaneum Austriae, superioribus ipsius promotor fuerim apud suam maiestatem, ista omnia mihi obiiciuntur. Quapropter dignetur reuerendissima dominatio vestra rem serie examinanda et superinde relationem per dominum Bosniak suae maiestatis transmittere, ne ego propter ipsum aliquam notam apud suam maiestatem et alios proceres patiar, quia multi comites, barones et praelati fuerunt praesentes, quando ego illustrissimum comitem rogaui et ipsum commendaui, ipse quoque mihi sub iuramento omnia obseruaturum promisit, modo uero contraria hie qui inde ueniunt, audiuntur" („Epistolae" u nadbiskupskom arhivu u Zagrebu).