VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 78

78 sana skoro iza godine 1605., naime u vrijeme, kada su Zrinski počeli tlačiti Krmpoćane.

1 Ovom ispravom mole Krmpoćani kralja, da im po

dijeli privilegij za njihove slobode, pak i grb njihovoj općini. U tom podnesku pričaju Krmpoćani, da su na poziv sv. Ivana, koji im se u noći ukazao, prebjegli iz Turske u Lič, gdje ih je Zrinski naselio (re

perimus unum locum Liçe nominatum, planitiem cum rivo, ingenti mon

tium solitudine undique circumdatam"). Ovaj opis potpunoma odgovara položaju Liča, što potvrdjuju ovdje priopćene isprave. * * Priopćeni urbar sastavljen je nedvojbeno u vrijeme od 1. aprila 1610.

2 do 1612. t. j. do godine, kad je otpočela pravda izmedju Ni

kole Zrinskoga protiv Julija Čikulina, kojega su njegovi neprijatelji po

tvorili, da je svoj imetak nepošteno stekao na račun Zrinskih. Sastavio ga je za cijelo sam Cikulin. Tekom ove parnice potpisao je i ovjerovio taj urbar te neke savezne spise hrvatski ban Benko Turoc (1615/1616.).

3 Urbar pisan je hrvatskim jezikom, latinicom i veoma lijepim i čitljivim pismenima. Jezik mu je čakavski sa primjesama ikavštine, a gdjegdje i štokavštine. Ovaj urbar, kao znamenit prilog za razjašnjenje odnosa izmedju podanika vinodolskih i gospoštije, priopćujem ovdje točno, istim pravo

pisom, kako je u originalu, znajući, da će i pravopis gdjekoga zanimati, naročito filologa, koji će i ovdje za cijelo naći gradje za svoje studije. Kao uvod k tomu urbaru priopćio sam i instrukciju, koju je Juraj Zrinski dao g. 1599. Ludoviku Čikulinu, svomu gubernatoru Vinodola. Ova je s mnogoga gledišta zanimljiva, te normira neke odnose poda

nika vinodolskih prema gospoštiji. Time dakako popunjuje sam urbar. I ovu sam priopćio vjerno po originalu. Sam urbar, kao i dodane mu isprave, nalaze se u kr. zem. arkivu u Zagrebu, i to u arkivu grofova Sermagea. Taj cijeli arkiv, u kojem je pretežni dio arkiva grofova Či

kulina, dospjeo je u kr. zem. arkiv prije nekoliko godina kao dar grofa Sermaga. Ne će biti na odmet i to, što sam nekoliko isprava priopćio sub nota, kao tumač nekih ustanova urbara. Napokon na koncu priopćio sam i darovnicu Nikole Zrinskoga od g. 1605., danu Juliju Čikulinu na Lič. Sve to popratio sam sub nota kratkim tumačem, služeći se Lo

pašićevim hrvatskim urbarima (L. U.) i Mažuranićevim prilozima za 1 Pobliže o tom dr. Ivić, Seoba Srba. Srem. Karlovci 1909. 2 Sravni notu 1. k urbaru grobničkom. 3 Cikulin je sjajno dokazao svoju nevinost, tako, da se konačno ustanovilo, da. mu Zrinski dugovao još 75 hiljada for, .