VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 315

315 Simbschenisch Inf. Reg. Erziehungshaus", i neka bi se njoj s obzirom, na njezino siromaštvo dala iz milosti stališka potpora. Prvoj njezinoj molbi udovoljiše staleži, a drugoj ne mogoše, buduć da se djeca rodiše istom poslije istupa očeva iz Časničkoga zvanja. . . Braća Stjepan, Ignacije i Josip ne mogoše i ne htjedoše dobara Grahec i Vukšinec od porodice Rauch otkupiti, djelomice zato ne, jer su već od prije bili dugovi na njima, a i zato ne, jer ih oni „der

weilen in Steiermark und Krain seßhaft, ne bi mogli sami obradjivati. Njihov stric Antun obnovio je radi toga g. 1831. najamni ugovon s udovicom barunicom Elisom Rauchovom za svoj dio spomenutih dobara; a i braća Stjepan, Ignacije i Josip obnoviše onaj ugovor sa barunicom u Lužnici dne 22. svibnja 1835. — imenuju barunicu svojom srodnicdm — na 32 godine, računajući od g. 1831.

11 • Stjepan, Ignacije i Josip imali su i jednu sestru Ksaverijn, koja je oko g. 1860./61. živjela (po svoj prilici) u Trstu — već veoma stara — te onda uživaše milosni dar iz fonda kranjskih staleža. i U prvoj polovici 19. stoljeća doznajemo najviše o Franjinom bratu Antunu pl. Ilijašiću. G. 1795. bijaše taj Antun još maloljetan; skrbnikom bijaše mu Ignacije barun Gallenfels. Spomenute godine podastre skrbnik kranjskim staležima molbu, da bi Antuna primili u stalešku pisarnu. Antun postade diurnistom, a g. 1805. akcesistom. Ovu službu je vršio „bis zur Auflösung der ständischen Verfassung", t. j. do francuske okupacije. Kad se Austrija vratila u Iliriju, bio je Antun,' „weil er einer üblen Gesundheit wegen nicht weiter zu dienen ver

mochte", penzioniran sa 100 for. mirovine. G. 1829. molio je Antun za povišicu penzije; staleži ga opisaše onda kao „verarmten Adeligen, einen sehr moralischen und religiösen Mann". Povišenje nije mu se dozvolilo. G. 1831. zamolio je Antun za naknadnu isplatu penzije za' doba od 6. aprila 1810. do 1. jan. 1814. i za povišenje penzije, ali se molbi nije udovoljilo. Antun umre u Ljubljani bez djece oko g. 1853. Utemeljio je djačku stipendiju od 100 fl. Teško je zagrješio njegov nećak Stjepan. G. 1837. bio je poradi zločina kradje osudjen na jednu godinu teške tamnice i time na gu

bitak plemstva. Ovim slučajem potaknulo se cijelo pitanje o porijeklu plemstva porodice Ilijašić. Budući Stjepan nije znao dati nikakva razjašnjenja, odakle potječe njegovo plemstvo, bio je o tome pitan njegov stric Antun. Antun se pozivaše na inkolat iz g. 1737. Staleži izjaviše, da ne mogu znati, da li Antun i Stjepan Ilijašić zaista potiču od Adama Kod ove obnove ugovora brat Josip nije bio prisutan i zastupao ga je Ignacije.