VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 267
267 Naravno, da su ovdje pobilježeni spomenici tek neznatni sačuvani ostanci nekadanje dosta razgranjene hrvatske glagolske knjige, koja je evala u 15. vijeku po Hrvatskoj između jadranskoga mora, Kupe, pa u Bosni do doljnjega toka Une i Sane, po Istri i istarskim otocima i u Sjevernoj Dalmaciji. Košto iz svih tih spomenika razabiremo, nijesu to osim štampanih knjiga u Senju nikakovi originalni radovi, već ve ćinom prijepisi iz starijih knjiga, pa nas baš ta činjenica sili, da vje rujemo u dosta jaki književni rad u pomenutim krajevima već u 14. vijeku. Sačuvani su se spomenici našli u novije vrijeme većinom na otoku Krku i u sjevernoj Dalmaciji, jer se je ondje najdulje glagolsko pismo njegovalo, dočim je u ostalim krajevima, gdje se je prije napustilo glagolsko pismo, jedno radi neznanja, a drugo radi nehaja takovih spomenika osim rijetkih iznimaka nestalo. Ali uza sve to opažamo, da od 26 spomenika, u kojima se je nešto umjetne knjige hrvatske saču valo, polazi pouzdano 12 spomenika iz područja senjskomodruške bi skupije, dočim je za 6 spomenika dvojbeno mjesto njihova postanka (da li u području senjskomodruške biskupije ili izvan toga poručja), a istom za 8 spomenika možemo pouzdano reći, da su nastali izvan po dručja senjskomodruške biskupije. Pored toga senjskomodruška biskupija davala je, košto nas mnoge kasnije bilješke u rukopisima upućuju, svoje knjige otoku Krku, Istri i dapače Dalmaciji, i to ne samo crkvene knjige kao misale i brevijare već i druge knjige. Ja ću ovdje samo dva primjera istaknuti : a) U tako zvanom Blagdanaru (u akad. rukopisu IV. a. 99.) na posljednjem listu (103. b.) nalazi se bilješka: „Svršene jesu knjige te, ke se zovu Blagdanar na slavu b(o)žiju i s(ve)te Marije i njega s(ve)tih. I prepisah je is knjig počtovana muža g(ospo)d(i)na Filipa v Novom i vspisah je ja pop Andrij v Novom v kući s(ve)tih mučenik Kuzmi i Domijana i svršene biše miseca avgusta dan 28. na dan s(ve)tago Avgustina, biskupa i spovêdnika, na let g(ospo)dnjih 1506". (Drugom rukom naknadna bilješka:) „A doscinobrak* je ja fratar Štipan z otoka krčkoga ocu prinoru fratru Ivanu Pažaninu, ki biše va to vrime". b) U zborniku Matija Zadranina Bošnjaka (u akad. rukopisu IV. a. 120.) nalazi se na listu 34.—37. apokrifina epistola gospodina našega Isusa Hrista, koju je pisao, kako valja svete nedjelje poštovati, gdje se nalaze odmah na početku ove rieči: „Se jest zapovid, ka v Novi (u Vinodolu) poslana jest gospodinom Isuhristom s nebes na goru svetoga * doscinobrati = cinkografovati ili iskititi inicijale u ovom djelu.