VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 261
261 lasa u 15. i početkom 16. vijeka. Ali što je glavno, taj dijalekat, stil i leksikalno blago uzeti su vjerno iz duše naroda. Tko pozna staro sjedioce hrv. naroda, koji žive danas izmedju Kupe i jadranskoga mora i tko pozna hrv. glagolske spomenike 15. i iz početka 16. vijeka, taj o mojim riječima ne će sumnjati, a tko ne pozna ni jednoga ni dru goga, preporučam mu (da se izvježba u shvaćanju moje tvrdnje), neka prouči dijalekat, stil i leksikalno blago na pr. moje zbirke narodnih pripovijedaka iz Stativa ili Mikuličićeve zbirke narodnih pripovijedaka iz Krasice, pa neka ih uporedi sa dijalektom, stilom i leksikalnim bla gom budi koga glagolskoga čistoga hrv. spomenika iz 15. ili početka 16. vijeka. I sadržajem svojim jesu moja zbirka narodnih pripovijedaka (sve tri knjige), Mikuličićeva zbirka i donekle Valjavčeva vrlo blizu hrv. glagolskoj knjizi. Pripovijetke iz ovih triju zbirki vrlo su nalik na mnogobrojne prilike ili eksemple u raznim zbirkama propovijedi naših popova glagolaša. Ja sam nekoliko paralela već izmedju narodnih pri povijedaka iz moje zbirke i prilika naših popova glagolaša iznio u Nar. novinama, Südslawische Revue i u Hrv. prosvjeti. Time se bitno razli kuju moja, Mikulićeva i Valjavčeva zbirka pripovijedaka od ostalih zbirki naročito Vukove. S te strane bilo bi vrlo interesantno proučiti pomenute tri zbirke pripovijedaka. U ove tri zbirke, osobito u mojoj, imade više pripovijedaka o vješticama, česa na primjer u Vukovoj zbirci ne nalazimo, i to iz raz loga, što je bio na području zapadne crkve progon vještica tečajem više vijekova vrlo jak, dočim je takav na području istočne crkve bio vrlo slab, da ne kažem nikakav. Dakako da je onda i progon vještica u hrvatskom narodu jako zaokupio fantaziju hrvatskog naroda i tomu dao oduška u svojim narodnim pripovijetkama. Da me ne bi tko krivo razumio, moram i ovdje istaknuti, da među hrv. glagolskim spomenicima imade dvovrsnih spomenika, jedni su na pisani jezikom slavenohrvatskim, a drugi su napisani narodnim hr vatskim. Sami popovi glagolaši cijenili su one prve više no druge, držali ih učenijima i svetijima, za mene vrijede više drugi i kada go vorim o prvom književnom jeziku u Hrvata, mislim samo na ove po tonje spomenike. Imade i takovih hrv. glagolskih spomenika, koji su doduše napisani hrvatskim jezikom, nu u koje su više iz afektacije unosili pisci pojedine rečenice ili izraze iz slavenohrvatskoga jezika. Ogledajmo sve umjetne sačuvane glagolske hrvatske spomenike od početka do god. 1531., t. j. dok nije prestala raditi na Rijeci hrvat ska glagolska tiskara:
