VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 239

239 su tada bile kuće : Ivana Gazde, Jakova Himelsmitta, Matije Bratića, Ilije Mladjana, Ivana Monhorta i Jakova Molga.

2 Na taj način otpali su grčki trgovci u Koprivnici od gradske jurisdikcije i potpali, pod krajišku vojničku oblast. Time je grad izgu

bio i jedan dio svojih dohodaka, jer su pristojbe, što ih plaćahu grčki trgovci, odsada išle u korist zapovjednika tvrdje koprivničke. U svome interesu štitio je zapovjednik ove svoje nove krajišnike, kojih se u Koprivnici sve više naseljavalo. Grčki trgovci dodjoše u Koprivnicu iz turske carevine. To se ustanovilo takodjer godine 1749., kada je sporna pitanja izmedju grada Koprivnice i vojne Krajine rješavalo posebno mješovito povjerenstvo, sastavljeno od izaslanika vojne Krajine i gradjanske Hrvatske. Kao deseti svoj „gravamen" (tužbu) iznio je grad Koprivnica pred ovo po

vjerenstvo nezakonitu utakmicu grčkih trgovaca. Grci „Pod Pikom", — veli grad,

3 — koji su inače podanici Turske, trguju svakojakim stvarima, što se protivi smislu 29; članka od godine 1741. Time Grci otimaju zaslužbe bijednim gradjanima (trgovcima i obrtnicima). Po ustanovi posljednjega turskoga mira (koji je godine 1739. sklopljen u Beogradu) smiju Grci kao turski podanici trgovati samo s onom robom, koja se dovaža iz Turske. Zato grad moli povjerenstvo, neka pribavi štovanje spomenutoga zakona od god. 1741. i mira od god. 1739. dotle, dok se ne riješi pitanje, komu pripada sporno zemljište „Pod Pikom*. Na ovu pritužbu odgovorila je vojna oblast mješovitom povjeren

stvu ovako: Vojna oblast trpi grčku trgovinu samo zbog koristi kra

jiških vojnika. Grci naime prodavaju spomenutu robu jeftinije nego li gradski trgovci i obrtnici. Hoće li gradjani trgovati s istom robom, kao što trguju Grci, ne će ih u tome nitko smetati. Ne bi bilo pra

vedno, da se Grcima zabrani toli unosna trgovina, jer oni koriste bijednim krajišnicima. Ovi naime ne mogu gradjanima plaćati gotovim novcem znatnije svote za potrebne stvari, dočim Grci daju vojnicima svoju robu u zamjenu za žito i za drugi živež.

4 Uzalud je grad Koprivnica ponovno isticao : Kao podanici Turske ne smiju Grci po izričitim ustanovama zakona od god. 1741. i posljed

njega mira (od god. 1739.) u zemljama Njegova Veličanstva trgovati sa drugom robom, nego li s onom, koja se uvozi iz Turske. Vojna oblast ne smije dopustiti nešto takova, što se protivi točkama mira i 2 Gravamina, dio I. str. 37. 3 Ibidem, dio I. str. 99. i Ibidem, dio I. str. 123.