VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 237

237 i Slavoniji izdati i u njemu cjelokupnost i zemaljski ustav kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zajamčiti". Hrvatski narod nije sudje

lovao kod sklapanja „austrougarske" nagodbe niti je bio zastupan kod krunidbe (8. lipnja 1867.). Zato nalaže isti § 2.: „Krunidbena za

vjernica od g. 1867. ima se naknadno takodjer izvorno hrvatskim jezi

kom sastaviti i saboru kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije što prije poslati". To je učinjeno u ožujku godine 1869.: dne 5. ožujka bi izdana, a 9. ožujka u hrvatskom saboru proglašena povelja, ali u njoj nema krunidbene zakletve. Ta je tiskana u Sborniku zakona i naredaba 1869., komad IV., br. 6.

25 . Krunidbena povelja od g. 1

867./8. razilazi se od prijašnjih samo u prvoj točki, koja se dovela u sklad s novim državopravnim prilikama. Identičnost povelje bio je postulat i. kralja i staleža, kad se prvi put sastavljala, pa se ne može mijenjati bez sudjelovanja obaju faktora. Vrijedno je spomenuti i to, da nasljednji kralj već prije krunidbe po

tvrđuje i izdaje krunidbenu povelju kraljevskom vlašću, pošto je za to zamoljen od staleža (sabora). Tako na pr. 1790./91.: „...Domini Praelati, Barones, Magnâtes et Nobiles, caeterique Status et Ordines . . . suplicaverunt Maiestati nostrae humillime et rogaverunt, ut innuentibus praecitatis Constitutionibus omnino ante . . . Coronationem nostram, Nos infrascriptos articulos . . . ratos . . . habentes, nostrumque consensum illis praebentes, benigne acceptare, et authoritate nostra Regia appro

bare . . . dignaremur". Jednako je bilo i godine 1867.

26 Zato.na pri

mjer, iako bi vladar nezakonito postupao, ne davši se kruniti, opet se ne može kazati, da nije kralj hrvatskougarski. Tomu se očito protivi i sh /aćanje staleža (sabora), kako se odrazuje u zakonskim člancima sve do godine 1867., a i svrha, radi koje je stvoren i primljen zakon p muškom nasljedstvu po primogenituri, a taje medju ostalim bila, da s,e spriječi vrijeme interregnuma: čim prestane vlast predšasnika, eo ipso počinje kraljevska vlast zakonitoga nasljednika. Miroslav Vanino. 1 25 Gl. „Zakoni o ugarskohrvatskoj nagodi. Po izvornicima izdao dr. I. pl. Boj

ttičić Kninski. Sa fotografskom snimkom §a 66. (o Rijeci!) 2 izd. Zgb. 1911. 26 „Die Magnaten und Abgeordneten des Landes haben sich . . mit homagialer Huldigung an Uns gewendet und Uns die unterthänige Bitte vorgetragen, dass Wir ge

ruhen mögen, in dem nach den Grundgesetzen des Landes jedenfalls noch vor Unserer glücklichen Krönung auszustellenden Krönungsdiplom zur Sicherung der Rechte des Landes die unten folgenden Artikel und ihren ganzen Inhalt gnädig anzunehmen, kraft unserer königlichen Gewalt zu bestätigen und zu bekräftigen , . zak. čj. II. ; 1867

(Steinbach, Die ung. Verfassungssgeetze, str. 11).