VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 218

218 tike. Ipak je primljen ovaj zakon, koji postade kamenom smutnje izmedju Ugarske i Hrvatske, a teškim bremenom kasnijih banova. Pejačevića je naslijedio dr. Aleksandar pl. Rakodczay, kojega je kralj 26. lipnja 1907. imenovao banom hrvatskim. Rakodczay (rodjen god. 1848.) bijaše prije toga predsjednik banskoga stola. Banovao je uzorno, ali samo kratko vrijeme, jer je odstupio već 8. siječnja 1908., kada je imenovan pred

sjednikom stola sedmorice. Banom hrvatskim postade 8. siječnja 1908. barun Pavao Rauch, koji se rodio 20. veljače 1865., kao sin prvoga na

godbenoga bana Levina Raucha. Pošto je još 12. prosinca 1907. bio raspušten hrvatski sabor, raspisao je novi ban izbore, koji se obaviše 28. veljače 1908. Kod ovih izbora nije vladi pošlo za rukom, da dobije baš ni jedan kotar ; svuda pobijediše sami protivnici željezničarske pragmatike. Znatnu većinu mandata stekla je upravo „hrvatskosrpska koalicija", koja je god. 1907. vodila onu opstrukciju na za

jedničkom saboru. Tako je Rauch bio prisiljen, da vlada bez sudjelovanja sabora. U vrijeme Rauchova banovanja anekti

rane su 5. listopada 1908. AustroUgarskoj okupirane zemlje Bosna i Hercegovina, koje su 20. veljače 1910. dobile i po

seban svoj ustav. Položaj bana Raucha znatno se pogoršao, kada je 11. siječnja 1910. ugarskim ministrom predsjednikom po drugi

put postao grof KhuenHedervâry, komu' je nekada (god. 1897.—1903.) Rauch u Hrvatskoj žestoko oponirao. Heder

vâry pozove k sebi dra. Nikolu Tomašića, te mu 13. siječnja 1910. ponudi lisnicu ministra za Hrvatsku i Slavoniju. To

mašić stavi kao uvjet dokinuće službene željezničarske pra

gmatike. Pošto je Hedervâry držao, da još nije shodno doki

nuti ovu pragmatiku, odbije Tomašić ponudjenu mu lisnicu. Medjutim se ban Rauch odlučio, da ostavi bansku stolicu. On podnese 3. veljače 1910. svoju ostavku, koju je kralj 5. veljače 1910. u Beču i primio. Rauch se nato preseli u