VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 207

207 X. Posljednjih godina Jelačićevog banovanja vladao je u Hrvatskoj podmaršal Josip barun Šokčević, koji bude 13, ožujka 1858. imenovan i banskim zamjenikom. Ipak nije bio iza Jelačićeve smrti imenovan banom hrvatskim Šokčević, nego podmaršal Ivan grof Coronini von Cronberg, koji se 16. studenoga 1794. rodio u Sv. Petru u Kranjskoj. Šok

čević bude 28. srpnja 1859. imenovan zapovijedajućim gene

ralom u Temešvaru i guvernerom „Srpske vojvodine". Kao tudjinac nije Coronini imao srca za hrvatski narod niti smisla za naše idejale. Banova supruga Marijana contesa Testa

CarcanoMarsciano (rodjena 28. srpnja 1797. u Orvietu, a vjenčana 11. veljače 1828. u Modeni) umrla je jošte 16. ko

lovoza 1855., kad je Coronini kao general služio u Gorici. Ban Coronini imao je samo jedinca sina Franju, koji se rodio 18. studenoga 1833.; ali ni on nije redovito boravio u ban

skoj palači, jer je već služio kao časnik. Naskoro je kralj doznao, da Hrvati mrze bana Coroninija, koji im nikako nije mogao zamijeniti Jelačića. Zato bude Coronini 19. lipnja 1860. premješten u Temešvar, a banom hrvatskim postade pod

maršal Josip barun Šokčević. Kasnije postade Coronini feld

zeugmeisterom i vitezom reda zlatnoga runa ; umro je tekar 26. srpnja 1880. na svome imanju u Sv. Petru, gdje je 25. kolovoza 1901. umro i njegov sin. Ban Šokčević bijaše „naše gore list", jer se rodio 7. ožujka 1811. u Vinkovcima. Zato ga Hrvati dočekaše s velikim ushitom, kada je 12. srpnja 1860. unišao u Zagreb. Šokčević donese radosnu vijest, da se kraljevom dozvolom ima odmah u sve škole i urede uvesti hrvatski jezik mjesto njemačkoga. Redomice odlazili su iz Hrvatske njemački či

novnici, profesori i učitelji, da ustupe mjesta domaćim sino

vima. Narodna surka istisnula je frak, a na ulicu nije nitko smio izaći sa cilindrom na glavi. I njemačkim predstavama u zagrebačkom kazalištu odzvonilo je 25. studenoga 1860. Hrvatska dobije 27. prosinca 1860. u Beču poseban „dvorski