VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 190
190 V. Medjutim se Hrvati uvjeriše, da sadanju „zemaljsku kuću" nije moguće tako proširiti ili nadograditi, da bude odgovarala državnoj potrebi. Naročito ne bi se u njoj mogao urediti prostran i banskomu dostojanstvu prikladan stan, ako u „zemaljskoj kući" ostanu državni uredi (poimence: arkivi, banski stol i zemaljski sudbeni stol), te ako se ondje priredi velika dvorana za saborovanje. Najbolje i najbrže riješit će se ovo pitanje tako. ako zemlja kupi veliku zgradu, a svoju kuću prodade županiji zagrebačkoj. Na spomenutom saboru dne 29. veljače 1808. bijahu prisutna dva izaslanika zagre bačke županije (podžupan Josip Belošević i plemićki kotarski sudac Ivan Babočaj). Ovi ponudiše 35.000 forinti, što će ih za „zemaljsku kuću" isplatiti županija zagrebačka od onoga novca, koji već sabraše plemići ove županije. Sabor je ovu ponudu jednodušno prihvatio, i to tim radije, što će se tako kmetovi zagrebačke županije osloboditi od teškoga tereta, da doprinose besplatne radnje za gradnju nove županijske palače. 30 Isti ovaj sabor stavio je banu Gjulaju na srce, neka se pobrine, da kraljevina Hrvatska što prije dodje do sredstava za nabavu nove „zemaljske kuće", koja treba da bude „pa lača". Sabor je Gjulaja opunovlastio, da u ime kraljevine Hrvatske sklopi ugovor sa zagrebačkom županijom glede prodaje stare „zemaljske kuće", kao što i ugovor glede kupnje nove palače. Banu je u tu svrhu pridan poseban odbor, u koji udjoše: zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, zatim grof Aleksander Erdedi, predsjednik zemaljskoga sudbe noga stola Tadija Bedeković, podban Donat Lukavski, ze maljski protonotar Josip Kušević, bilježnik požeške županije Karlo Zengeval, te varaždinski gradski sudac Grgur Allo. 31 Opet je hrvatski sabor podastro kralju svoju predstavku, za koju se na kraljevskom dvoru toplo zauzeo ban Gjulaj. Putem kr. ugarske dvorske kancelarije odaslan je 24. lipnja 3U Zapisnici hrv. sabora, XI. str. 674. 31 Ibidem, str. 674.
