VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 173
Svaštice. Povijest „škrinje privilegija" u hrv. zem. arkivu. Nekada nije bilo kr. zemalj. skog arkiva, u kojemu bi se čuvali važniji spisi za kraljevinu Hrvatsku. Obično je spise kod sebe držao zemaljski protonotar (prabilježnik), koji je faktično vodio bansku kancelariju. Protonotar bijaše pouzdana osoba. Njega je birao sam hrvatski sabor iz medju najuglednijih domaćih plemića. Protonotaru bijaše povjeren zemaljski pečatnik, što ga je država dala napraviti godine 1497., te kojim su ovjerovljeni svi naši saborski zapisnici i pečaćeni svi državni spisi kraljevine Hrvatske. 1 ) Kod protonotara nalazio se i banski pečatnik, kojim je protonotar pečatio sve sudbene odluke, jer je upravo proto notar rukovodio sudbene rasprave. Kad bi koji protonotar umro ili odstupio, preuzeo bi sve spise novi protonotar. Ipak se Hrvatima činilo, da bi neke spise trebalo pomnije čuvati i pohraniti ih na si gurnijem mjestu. O tomu je pitanju raspravljao hrvatski sabor, koji se 27. kolovoza 1641. sastao u Zagrebu na poziv i pod predsjedanjem bana Ivana grofa Draškovića. Ovaj sabor stvorio je zaključak, da se moraju proučiti barem t. zv. privilegija, t. j. takovi spisi, kojima su Hrvatskoj razni kraljevi i banovi stare pravice potvrdili ili nove podijelili. Izmedju ovih privilegija treba izlučiti one, koji su najvažniji; ovi spisi neka se stave u posebnu škrinju, koja će se čuvati u svetištu prvostolnoga kaptola crkve zagrebačke. Sabor je zaključio, da će taj posao obaviti zbor uglednih Hrvata, koji će se sa stati na poziv bana Draškovića. Od hrvatskih velikaša imaju biti pozvani: Pavao barun Ratkaj i kraljev personal Toma pl. Mikulić; od strane svećenstva zagrebački kanonici: prepošt Martin Bogdan i lektor Franjo Jančijević; dočim će hrvatsko plemstvo zastu pati; podban Stjepan pl. Berislavić, zemaljski protonotar Gabrijel pl. Crnkovački (Chern koczy), zagrebački podžupan Ivan pl. Ručić, te Ivan pl. Zakmardi, bilježnik (notar) l'ra ljevine i svih triju tadašnjih županija (zagrebačke, križevačke i varaždinske). Sve spise, koji će se staviti u „škrinju privilegija", treba valjano registrirati (po pisati). Sama škrinja mora biti providjena s osobitom ključanicom, koja će imati tri ključa. Jedan ključ nalazit će se kod bana, kao „vrhovne glave kraljevine" Hrvatske; drugi ključ držat će protonotar „u ime kraljevine", dočim će se treći ključ nalaziti kod prvostolnoga kaptola kao domaćine. Zemaljskomu blagajniku (exactor regni) povjerava sabor, da na trošak zemlje dade napraviti spomenutu škrinju, ključanicu i tri ključa. Ovaj zaključak proveden je tekar dvije godine poslije toga; proveo ga je 23. prosinca 1643. Ivan Zakmardi, koji bijaše tada zemaljski blagajnik. Zakmardi dade od hrastova drveta napraviti veliku i lijepu škrinju, 2 ) te joj dade na pročelje naslikati dva grba (hrvatski i slavonski), a na poklopac staviti napis: „Regni Sclavoniae 1643 u . Škrinja je dobila umjetno izradjenu bravu, koja ima samo jedan olvor, a za nj treba tri ključa. Brava se naime otvarala tekar onda, ako je u otvor njezin stavio svoj ključ i jedanput zakrenuo s njime najprije ban, zatim protonotar, anajposlije izaslanik kaptola zagrebačkoga. Škrinja je dobila služben naziv „cista privilegiorum regni", te se čuvala u sakri stiji stolne crkve zagrebačke. Tekar 19. prosinca 1763. zaključio je hrvatski sabor, neka se škrinja prenese u zemaljsku kuću 3 ) (domus regnicolaris), gdje je još god. 1744. ure ') Na zemaljskom pečatniku nalazi se samo „grb Slavonije", što ga je g. 1496. kralj Vladislav podijelio (pravije reći : potvrdio) za sve zemlje hrvatske, a ne za teri torij današnje Slavonije. Pečatnik od godine 1497. čuva se još i danas u kr. zemaljskom arkivu u Zagrebu. 2 ) Fotografija „škrinje privilegija" priložena je „Vjesniku kralj. zem. arkiva" za godinu 1899. 1 3 ) Zemaljska kuća bijaše jednokatna zgrada, a nalazila se tamo, gdje je sada hr vatska sabornica.
