VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 110
110 demije" od str. 379.—409. pod naslovom „Bilješke kaptola riječkoga iz 16. vijeka". Početkom 17. vijeka počelo se je na Rijeci pisati latinicom hr vatske stvari i to pravopisom talijanskim, po prilici onakovim kao i dalmatinski hrvatski pisci. Ovako napisane tri isprave iz 17. dotično 18. vijeka ovdje iznosim na svijetlost. Dijalekat riječki, košto vidimo, mijenjao se ponešto. U starijem riječkom narječju dolaze još malo ne redovno nepčani suglasi I, č, š, mjesto kojih dolaze u današnjem riječkom narječju sični z, c, s. Ta se je pojava dogodila, koliko mogu razabrati iz starih spisa, koncem 18. i početkom 19. vijeka. Razlogom, što je nastala, mogao bi biti vanjski utjecaj tako zvanoga bašćanskoga narječja sa otoka Krka, gdje mi tu pojavu nalazimo već u rukopisima 17. vijeka ili, što je vjerojatnije, da talijanski doseljenici (osobito iz Venecije), koji su se na Rijeku dose ljivali između godina 1794.—1810., nijesu mogli, kada su govorili hrvatski, izgovarati nepčane glasove Ž, č i £, pa ih zamjenjivali sičnim z, c, s. Poznato je, da je u pomenutom razmaku vremena broj pučan stva na Rijeci poskočio, god. 1794. brojio je grad Rijeka sa područnim selima 6764 duše, a god. 1810. imao je 8958 duša, dakle za 2194 duše više no prije 16 godina, što je za ono vrijeme bilo svakako vrlo mnogo. 0 starijim dijalektičnim osobinama grada Rijeke govorit ću drugom zgodom i na drugom mjestu, kamo ovakove radnje bolje pri staju nego li ovamo. Na koncu spominjem, da je god. 1530. prenio iz Senja na Rijeku svoju glagolsku tiskaru modruški biskup Simun Kozičić, te da su ondje bile i štampane neke hrvatske glagolske knjige, kao: 1. Misal hrvački po običaju rimskoga dvora 1531 , 2. Oficij blažene Marije devi po običaju rimskoga dvora. Knjižica je bila štampana na Rijeci god. 1530. ili 1531 , a sastavio ju je vjerojatno sam modruški biskup Šimun Ko zičić, koji je tada na Rijeci stanovao. A i glagolska tiskara, koju je car i kralj Ferdinand II. konfi skovao hrvatskim protestantima, kada su se nakon smrti svoga mecene Janesa Ungnada baruna soneškoga povratili u austrijske zemlje, i koju je dao na prijedlog hrvatskoga svećenstva senjske biskupije sakupljena u Bribiru i na prijedlog tadanjega senjskoga biskupa Ivana Agatića (Jagatića) trsatskomu franjevcu Franji Glaviniću u svrhu promicanja hrvatskih katoličkih knjiga, bila je kratko vrijeme smještena u riječkom kaštelu. Ističem jošte, da se je, kada je god. 1593. naložio puljski biskup Klaudij Sozomena, pod kojega je onda spadao kratko vrijeme i grad Rijeka, kaptolu i arciđakonu riječkomu, da imadu iz zborne crkve od straniti slavensko bogoslužje i uvesti latinsko, tomu odlučno usprotivilo riječko pučanstvo. Riječani se naime sabraše u vijeće 21. travnja
