VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 74
74 I molim vas Mihalj Ogorilić dušan (= dužan) mi je za se i za drugoga sužnja trideset dukat, zato da biste govorili š njim i z Katar darijem, da bih mogav moje imati, jere bi jure vrime bilo i za te ko vačeve pineze. Dajte jih Matiju, zač zam ja Matiju dušan i priporučite me vašemu gospodinu, jere sam njih sluga, kako sam i prija bio. Ako li je tko njegovi M(ilosti) na me lagao, hoće od boga najti, i priporučite me svaku vašemu Matiju. Čudim se, da nimah od njega nijednoga glasa. Ako budete skupa, za ono, ča mi pišete, neka bude s vami skupa sudac Matij. 1 oto odpisuju knezu Bašanu i našem odcu (= ocu), da ča vi učinite sudcem Matijern zajedno, jere vi najbolje znate svu štentu i tratnju moju i uzrok, ki imam s toga. I zato da bi mi ne bilo zaradi vas mojih, koji ste tamo, pri bih se utopia, nego bih to timi riči od lašac ostavio, jere vam, bog zna, od mene nije bilo nego svaka istina i ne drugo. Znajte, da sam u vsem vaš, i molim vas, da vam je Li jačić priporučen, ako moše koje dužno učiniti. Ja Ivan Ručić, vaš ubah i kako brat. Glagolski original na cijelom tabaku papira čuva se u Studij skoj biblioteci u Ljubljani pod signaturom Slavische Sammlung. Fu tral 2. br. 368. XX. U Senju, 2. svibnja 1561. Kapetan ogulinski Andrija Tadiolović javlja generalu Ivanu Lenkovićn o napadaju turskom na četu od 60 ljudi kod mjesta Dražice. G(ospo)d(i)ne, g(ospo)d(i)ne moj u svem vazda m(ilostivi) ! S(veličenoj) V(ašoj) M(ilosti) naprida moje umiljeno preporučenje kako momu m(ilostivomu) g(ospo)d(i)nu, i potom neka zna V(aša) M(ilost), kako ovih d(à)n jesam V(ašoj) M(ilosti) pisal iz Brinj jedan list, ki znam, da je V(aša) M(ilost) prijela i razumila. Tako po ovih turskih glasih i potajnih straš od mora jesam činil čuvati i pomnju imati na ovu tursku vojsku, ka se je kupila na Udvini. I budući Senjanov na putu šesdeset, jesu uhitili V(ašoj) M(ilosti) sušnja (= sužnja) Petka S(t)ankovića i š njim dva martolosa. I tako ga odpravivši u Otacac (= Otočac), idoše drčati pod Bunić i bihu va zeli pod Bunićem koved (= goved) 20 tr 1 sušnja, ki jim biše povidal za tursku vojsku, ka imiše drčati va ove vinodolske kraje, tako da mu nisu otili verovati. Idući putem k Drašici, Turci jih dosagnaše tr na nje udriše ko (v)uci. Ino ne znam V(ašoj) M(ilosti) za to pisati nego da je Simo Lant(a)r, Matij Bratuljević i Škaramuca na mesti mertav ostal, za ine se do danas niš ne zna.