VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 318

318 Njegov sin Krsto Kaštelanović pošao je na više nauke, ali nije imao sredstava da dovrši svoje školovanje. U bijedi svojoj obrati se Krsto na kralja Ferdinanda s molbom, da ga dvije tri godine podupre s novčanom potporom. Molbu je svoju obrazložio siro

maštvom svoje majke i vjernom službom pokojnoga oca svoga. Kralj Ferdinand uslišao je molbu siromašnoga djaka hrvatskoga, te je Krsti Ka

štelanoviću podijelio godišnji štipendij od 50 ugarskih forinti (t. j. zlatnih dukata). Ovaj štipendij uživat će Krsto tečajem 4 godine, računajući od početka godine 1550. Štipendij će se Krsti isplaćivati iz dohodaka kraljevske ugarske komore u Požunu. To je najsta

riji do sada nam poznati štipendij, odredjen za hrvatskoga djaka. Kralj je o tom 15. veljače 1550. u Požunu potpisao nalog za kr. komoru. Ovaj nalog nadjoh u bečkom arkivu c. i kr. zajedničkoga ministarstva financija medju pro

tokolima (t. zv. Ungarische Gedenkbücher) a glasi ovako : C. KasUllanffy, vier Jarlang, jedes 50 fl. zuraichen. . Supplicauit Majcstati nostrae perquam humiliter fidelis noster egrcgias Cristofferus Castellanffy, ut sibi, quo diutius literis inoumbere possit, tam ratione parentis sui de

mortui prestitorum servitiorum, quam matris ac suae egestatis, aliquid subsidii ad bicn. nium vel tres annos contribuera dignaremur. Cujus petitionc, utpote honesta, benigne ex

audita, consensimus clementer, ut praedicto Castellanffy, ad praefata studia sua facilius prosequenda, in spacio quatuor annorum, ab initio praesentis anni computandorum, singulis videlicet annis, quinquaginta floreni hungaricales, ex camerae nostrae hungaricae proventibus numerentur et persolvantur. Quapropter comittirnus vobis firmiter, curetis, ut antefato Cristoffero Castellanffy, juxta benignam concessionem nostram, durantibus quatuor annis, singulo videlicet anno, hujusmodi quinquaginta floreni hungaricales, pre

scripti valoris, ex memoratis proventibus, sine difficultate, erga ejus compétentes quietan

tias, numerentur et persolvantur. Facturi in eo dementem ac seriam voluntatem nostram. Datum Posonii, die 15. Februaru, anno 1550. Camerae hungaricae. (Gedenkbücher 387, Folio 26) Priopćio dr. Rudolf Horval. Prilog za povijest Vlaha u Dalmaciji. .^J Vlasi u Dalmaciji, ili kako ih stare isprave zovu „Volahi", „Wlahi" ostanci su ro

manskoga življa, koji se prigodom naselenja Dalmacije po Hrvatima sklonuo u gore. Ovi Vlasi uživali su počam od XIV. vijeka neki osobiti položaj, te su često stajali pod zaštitom kralja, a takovi zvali su sc „Volahi regii". Kad je hrvatski ban Matija Gereb od Vingarda vojevao protiv Turaka, iskazao mu je plemić Ivan Kučić de Razwayawacz (Razvadja?) mnoge usluge, i često lijevao krv za čast bansku Prigodom svog boravka u Kninu, 3. oktobra 1484., izdao je ban Matija Gereb Ivanu Kučiću pismo, kojim mu dozvoljava, da može sve Vlahe, koji sc nalaze pod mletačkim ili turskim gospodstvom, pak i na posjedima kojih mu drago hrvatskih plemića, dovesti i naseliti ih na svojim posjedima. Jedino ne smije dirati u Vlahe, koji borave na posjedima kraljevskih gradova. One Vlahe, što će ih Kučić naseliti na svojim posjedima, oslobodi ban Matija Gereb od svih daća i služba, na koje bijahu obvezani banu Dalmacije i Hrvatske. Ujedno nalaže svim podbanima kraljevine Dalmacije i Hrvatske, njihovim zamjenicima tadanjim i budućim, da ovu Vlahom danu slobodu poštuju. Zanimljiva ova isprava čuva se u kr. zem. arkivu u Zagrebu pod oznakom Doc. medii acvi a. 1484, a glasi ovako: Nos Mathias Gereb de Wingarth regnorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie banus, memorie commendamus per présentes, quod nos attentis et consideratis fidelitate et fide

lium seruiciorum gratuitis meritis sincerisque complacenciis nobilis viri Johannis Kwchych de Razwayawacz, quibus ipse nobis a tempore occupacionis huius officii nostri, banatus scilicet regnorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie, in locorum et temporum varietate eciam