VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 302

Dva govora turopoljska g. 1790. \J Dne 6. svibnja 1790. bila je prva velika skupština plemenite op

ćine turopoljske iza uspostave ustava, koji je dugo vremena bio do

kinut. Kralj Josip II. ukinuo je 18. ožujka 1785. sve županije i zabranio je držanje županijskih skupština, pak je čitavu Ugarsku i Hrvatsku razdijelio u 10 okružja, a Erdelj u 3 okružja. Pod zagrebačko okružje spadale su županija : severinska, zagrebačka, varaždinska, križevačka, požeška i zaladska. G. 1785. i to 30. prosinca objavio je kralj, da kani plemstvo prisiliti na plaćanje poreza. 1. svibnja došli su u Hrvatsku časnici i mjernici, da izmjere sav posjed kmetova, svećenika i plemića. Kad je Josip II. stao voditi rat naložio je, da i plemići imadu dati ratna podavanja, odredjenu količinu žita i zobi uz polovicu tržne cijene. Ban Balaša provaljivao je u žitnice hrv. plemića. Razne povrijede starih pravica čitavog naroda bile su na dnevnom redu, kako se jasno vidi iz pritužbi savremenih pisaca. Da i u Turopolju nije bilo drugačije, do

kazom su i ova dva burna i ogorčena govora, što no ih izgovoriše glavni predstavnici plemenite općine turopoljske. Skupština turopoljske općine, koja je počela 6. svibnja, trajala je više dana. Predsjedao joj je tadanji komeš Đuro Pogledić, a među osta

lima bili su nazočni plemeniti Turopoljci Ivan Plepelić, Ivan Gerdenić, Ivan Nep Zdenčaj, Josip Kos, Ivan Kos, Petar Modić i Josip Mikšić, te assessori i seniori Nikola Plepelić, Đuro Lukešec, Adam Skerlecz, Josip Gerdenić, bilježnik, Mihajlo Hrvečić, perceptor Mihajlo Vitković, Baltazar Pogledić. Tom zgodom otvorio je skupštinu komeš Pogledić prvi put iza 5 godina odlučnim i vatrenim govorom. Latinski pisani zapisnik te skup

štine konstatira, da je govorio „forma eleganta croatico sermone con

gratulatus fuisset". Isto tako oduševljeno bio je pozdravljen i govor vicekomešov, pak je zaključilo „spravišće" u Velikoj Gorici, da se oba ta govora priklope u hrvatskom jeziku zapisniku. Tuj sam ih i našao, pa ih radi velike zanimivosti priopćujem. Oni su vrlo važan dokumenat za poznavanje nazora hrvatskih plemića onoga doba, ako i nisu jedini. I iz drugih savremenih pisaca onoga doba vidimo to mnijenje. U arkivu zagrebačke županije (Congr. com. sub num. I. fasc. 1) dolaze tužbe na ono doba, a savremeni pisac memoira grof Adam Oršić slično govori,