VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 208
208 Gline i Sirača te prisjednik turopoljski, Pavao Pogledić, Juraj Pogledić, podzapovjednik jasenovički, prisjednik Matija Galović podžupan turo poljski, Gavro Škrlec, bilježnik i vojvoda kostajnički, Ivan Mikšić, Ivan Grdenić, prisjednici, stari fiškal i potprisjednik Ignjat Stepanić, Franjo Mudić potprisjednik, Juraj Mikšić, Nikola Kokotović i Matija Šipušić sluga turopoljske općine. Po što je pročitan zapisnik sastavljen o izjavama optuženih na mukama, koji je sadržavao strašna nedjela, odsudjene su sve na smrt i to tako, da im se glava odrubi i onda spale . na lomači, izim Margarete Klenović i Jelene Mikinke. koje su bile noseće, te nijesu zato bile stavljene na muke. One.su imale ostati u tamnici do poroda, a onda biti stavljene na muke i sudjene. Na mukama nijesu optužene ništa izjavile protiv Davutovića, Celića i Barbare Cvetković, te je glede ove trojice odlučeno, da se puste na slobodu uz poručanstvo dvijuh poštenih osoba. Odsudjene na lomaču valjda su skoro svršile na tom svijetu, zado voljivši nepravdi i strašnoj osudi ! Što se je dogodilo sa Klenovkom i Miklinkom ne znamo. Možda su i ove dvije iza poroda bile mučene i spaljene. Za Nikolu Davutovića uzeše pred magistratom turopoljskim poru čanstvo Ignjat Stepanić i Janko Plepelić, za Mateka Celića lugar Mihat Šipušić i zastavnik Mihalj Klafurić, a za Baru Cvetković Mihalj Plepelić i Pavao Trumbetaš. Na temelju tog pisao je bilježnik Gavro Škrlec 31. marta 1734. pismo porkulabu lukovečkomu, kojim mu je to saopćio. Tako su ova trojica sretno došla na slobodu izbjegavši strašnoj smrti. Od toga vremena nema više vijesti o progonu vještica u Turopolju. Možda je turopoljski županov sud došao do spoznaje nepravednosti takovih progona, koji su po državnoj vlasti tek godine 1758. obustavljeni i dokinuti. E. Laszowski.
