VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 193

193 svoga župana i zajedničkih posjeda. Ako se i ne da ustrojstvo župe u tančine možda ustanoviti, toliko je ipak sigurno, da je župa imala pro

stranu autonomiju, naročito da je županova vlast zavisila od stanov

nika župe.

1

) Župe su bile izvrsno organizovana sila za obranu, no slaba za navalu, osim ako nije navalni rat nalagao interes širokih slojeva narodnih. Hrvatske župe krile su u sebi neslomivu moć. Nije bio dosta jedan poraz, ni dva, ni ma koliko ih bilo, jer su se župe, čim bi sila neprijateljska minula, opet mogle dići na noge, i neprijatelj bi istom poslije pobjede svoje vidio svoju nemoć. Zato je hrvatski narod iz svake borbe izašao pobjednikom.

2

) I kralj Vladislav i Koloman bili su nemoćni prema hrvatskim žu

pama. Na svojoj vojni u Hrvatskoj osvajao je Vladislav, kako pripo

vijeda arhidjakon Toma, „grad za gradom" — što znači, da se svako pleme i svaka župa branila sama za sebe. No kad je Vladislav oti

šao iz Hrvatske, našao je Almo, koga je postavio novome kraljevstvu za kralja, na sve strane dobro organizovane neprijatelje u župama, pred kojima je morao uzmaknuti. Koloman je iznova morao osvajati hrvatsko kraljevstvo i došao je do mora, no iz toga, što god. 1102. sklapa na Dravi s Hrvatima pacta conventa, vidi se, da mu se slično dogodilo kao prije Almu. Samo ugovorom, po kome je hrvatskome kraljevstvu bila zajamčena njegova državna individualnost, mogao je Koloman doći na hrvatsko prijestolje. Ali dokgod su hrvatske župe zadržale svoju autonomiju, nije ni Koloman ni koji od njegovih na

sljednika imao u hrvatskom kraljevstvu prave moći. Njegova je moć bila ograničena autonomijom župa. Ako se još sjetimo, da u Hrvatskoj nije bilo feudalnog plemstva (plemensko plemstvo hrvatsko bilo je or

ganizovano u župama), na kog bi se kralj bio mogao osloniti, onda jasno vidimo, da Arpadovci u početku svog vladanja hrvatskim kra

1

) Rački: Hrvatska prije XIII. vieka. Rad 57. p. 131.—137. Laszowski: Stara hr

vatska župa podgorska, Rad 138., kaže za tu župu: „Župa podgorska imala je svoga župom izabrana župana i svoj utvrdjeni grad „Podgorje", koji bijaše obrambenom toč

kom župe, sielom župana i središtem života njezina. Župan bijaše vrhovni sudac, voje

voda vojske župine i branitelj njezin. Njega je birala sama župa iz pojedinih rodova ili bratstva". 2

) Lénard: Kako so propadle slovanske države. Cas. VIII. 4. 1914. kaže; „Sil

nejši kakor v ofenzivi in naravnost nepremagljivi so bili Slovani v defenzivi, a to vsled izborne bojne organizacije svoje zemlje. A ta organizacija je obstojala v sistemu gra

dov, s katerimi so bile preprežene vse slovanske zemlje. Kakor hitro so Slovani izpre

videli, da ne morejo odoleti nasprotniku v odprtem polju, so se „zaprli v svoje gradove". Potem se je vršil boj, kakor kažejo gori navedeni zgledi vojskovanja med Nemci in Hrvati (pisac misli bojeve Ljutovita s Francima). Sovražnik je razsajal po deželi, plenil in uničeval. Približala se je jesen, prišli so nalivi, jelo je prima'njkovati hrane, nastopile so bolezni, del vojakov je pomrl od grize, del so ga pobili Slovani, ki so na vseh straneh napadali iz svojih gradov, ostanek se je z velikimi izgubama in popolnoma izčrpan vrnil domov. Tako se je prvotna zmaga izpremenila v okruten poraz". 13