VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 181
18 i Dalmaciju i Hrvatsku, nego to, što je Anonim bio uvjeren, da je Vu kovo bilo tako uvijek hrvatski grad, kao i Zagreb. Kad bi Anonim bio i slutio, da Vukovo nije od davnine hrvatsko bilo, ne bi napisao, da su ga Madžari u X. vijeku osvojili. Ako Anonim nije znao, da je Vukovo nekad bilo ugarsko, nijesu sigurno znali ni njegovi savreme nici. : Moralo je dakle proći već mnogo godina, otkada je vukovska žu panija pripala hrvatskom kraljevstvu. Širenje šimeške županije na ovu stran Drave moglo je imati samo ovo dvostruko značenje: ili su mjesta s ovu stranu Drave zajedno sä šimeškom županijom pripadala Ugarskoj, ili je šimeška županija, kad se širila preko Drave, pripadala Hrvatskoj. Budući da imademo obilje dokaza, da sli mjesta, koja su potpala pod šimešku županiju s ovu stranu Drave, bila uvijek hrvatska, dok ne nalazimo ni traga, da bi se kada pribrajala Ugarskoj, suponira širenje šimeške županije preko Drave njezinu pripadnost Hrvatskoj. Pripala je pak šimeška županija Hrvat skoj već znatno prije XIII. vijeka, jer se već u početku XIII. vijeka nije znalo, kad se proširila preko Drave. To dokazuje parnica izmedju opata sv. Martina Panonskog te zagrebačkog biskupa i kaptola, koja se vodila početkom XIII. vijeka. 1 ) Opat sv. Martina Panonskog suponirao je, da se šimeška župa nija već za Stjepana Svetog sterala preko Drave kao i u njegovo doba (početkom XIII. vijeka). Zato je na temelju darovnice Stjepana Svetog (krivotvorene) zahtijevao, da mu se dade desetina, što su je biskup i kaptol zagrebački kupili u šimeškoj županiji s ovu stranu Drave kao i u nekim župamn preko Drave. Biskup i kaptol branili su se doduše, da se šimeška županija za Stjepana Sv. nije sterala preko Drave, ali tvrdnja opatovih," kako se jasno vidi, nijesu znali pobiti. Zato je biskup s kaptolom i izbjegavao konačnoj presudi, te nije na papin poziv htio doći na Lateranski sabor (1215.), gdje je imala pasti zadnja odluka. Parnica se svršila nagodom tako, da se biskup obvezao platiti samo stanu sv. Martina 500 maraka u ime otštete, što je znak, da je samo stan ipak uspio u parnici, premda nije dobio desetine, koju je tražio 2 ) Nije li se u početku XIII. vijeka znalo, kad se šimeška županija proširila preko Drave, morala se ona proširiti preko Drave davno prije XIII. vijeka. Da nastupi općenita zaboravnost u tako važnoj stvari, nije dosta ni 10 ni 20 godina, nego ni stotina godina nije previše. (Biskup i kaptol tvrdili su doduše dobro, da u vrijeme Stjepana Sv. krajevi preko Drave nijesu bili u šimeškoj županiji, ali svoje tvrdnje nijesu već znali dokazati.) Opat sv. Martina tražio je takodjer „decimationes cappellarum sancti Barnabe, sancte crucis et sancte trinitatis ex parte castri Simigiensis in ») Cod. III. No 163. p. 188.—190. 2. Januar 1221. 2 ) Cod. III. No 316.