VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 169

169 da je mogao ustvrditi, da kralj nije ni smio drukčije učiniti. Ban ističe, da se kralj morao ravnati „de more et consuetudine regni Sclauonie approbata" — vrijedili su dakle i za zaladsku županiju zakoni i obi

čaji kraljevine Slavonije, koje nije ni sam kralj smio kršiti. Dokazali smo sa svom izvjesnošću, da se banska vlast prostirala na županije zaladsku, vukovsku i šimešku. Valja nam još ispitati, je li vlast bana sizala i na baranjsku županiju. Iz isprave od god. 1239., kojom kaptol i biskup pečuški izdaju svjedočanstvo o pomirbi izmedju duksa Koiomana i templara, dade se razabrati, da se marturina — porez, koji se pobirao u Slavoniji — podavala takodjer u baranjskoj županiji. Biskup i kaptol pečuški daju za desetinu od marturine u žu

paniji vukovskoj i baranjskoj, koju im je poklonio Koloman, templa

rima desetinu od posjeda Liceniša i Našice: „pro decimis marturinarum totius comitatus de Volco et de Braigna, a supradicto domino nostro Colomano rege in concambium nobis traditis integraliter, décimas no

stras de Licenissa et de Nessicha dictae domui Templi duximus per

mutandas ..."') Je li baranjska u plaćanju marturine bila izjednačena sa slavonskim županijama, vrlo je vjerojatno, da je jednako bila izje

dnačena i glede ostalih dužnostih, dakle i glede vlasti banove. Jedno je ipak sigurno, a to je, da je baranjska županija pripadala Slavoniji. Baranjska se županija morala u 13. vijeku prostirati preko Drave, premda ne znamo, kako je daleko išla.

2

) Ako su Našice već u 13. vi

jeku bile u baranjskoj županiji, tada je i ban već u 13. vijeku imao u toj županiji vlast. Godine 1240. darovao je duks Koloman svome stolniku i bodroškom županu Demetriju posjed Našice. Duks poklanja Demetriju posjed sa svime, što na nj spada, kao i s marturinom, te ga oslobadja od banove zalaznine i od sudbene vlasti svih sudaca osim bana: „eidem magistro Demetrio dapiferorum nostrorum magistro et comiti Budrugiensi contulimus, concessimus ac condonavimus cum om

nibus pertinentiis ac marturinis pro se, suis heredibus, heredumque suc

cessoribus iure perpetuo possidendam. Nec etiam hoc pretermittimus, quod nullus banus supra predictam possessionem descendere présumât, nec aliquis iudex populos ibidem existentes prêter banum possit iudi

care, et eodem modo ab omnibus collectis ac exactionibus seu a qui

buslibetcunque debitis in reg no Sclavonie emergentibus possessio illa sit libéra et absoluta . . ."

8

) «) Cod. IV.'No 76. p. 80. 2

) Vidi: Klaić, Marturina. Rad 157. p. 140. u bilješci: „Baranjska županija sezala je sve do provale Turaka preko Drave, te su njoj pripadali Osijek i malen kraj Osijeku na zapadu i jugozapadu. „Zatim navodi djelo : Csânki Dezsö dr., Körösmegye a XVik sziizadban. Budapest 1893. i veli: „Po karti, priloženoj djelu, pripadali su u XV. sto

ljeću Baranjskoj županiji Osijek, Valpovo, Podgorac, Našice i Feri Tanci . . ." ») Cod. IV. No 95. p. 102.