VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 130
130 lučrše i publikaše pred svedoch Matej Polić, Jerolim Škabčić, sudci, i nod(arom) pod rečenu penu, ka pena se aplikuje polovica v fabriku kaštela Veprinca, a druga polovica g(ospo)d(i)nu lokontenentu i sudcem i valputu. U Veprincu 7. svibnja 1590. II. ,5. ' Sud veprinački odredjuje, da ima Baliga vratiti novce Ivanu Kotaču, koje je on našao, a Kotačev sin izgubio. U dan 7. maja 1590. v stole pravdenom pod ložu komunsku, si deći počtovani župan Lovreč Cupar i sudac Matij Livinić, ordinariji kaštela Veprinca. Pred kih priđe stužujući se Ivan Kotač, da budući njegov sin Juraj hodil od Lovrana i budući mu palo iz nedar v jednom lubci deset libar i niki već soldin i budući se rečeni fanat zgrišil re rečenih pinez još na puti, a budući Ivan Baliga kosil samotret ondi, kuda je ta fanat pasal, i budući ta rečeni Baliga koseć zdignul jedan rubac blatan. A na drugu stran odgovarajući rečeni Baliga, da ne daj bog, nego da je njegovoj (žene ?) rubac pal z nedr tr da ga je zdignul. A mi poč tovani oficij činismo izaminat i Matija Šora i Galovića, ki su ondi ko sili z rečenim Baligu, kada je one pinezi našal. Ispitan prvi svedok pod rotu a Matij Šor z Lovranšćine ispoveda i reče, da zna, kada šu tri tovariši kosili, Baliga i Galović i rečeni Šor i tako koseć zdignu rečeni Baliga jedan rubac još i blatan. Kako ga zdignu, tudje reče: Hvala b(og)u, bratjo, imamo pinez! i stavi ti pinezi v nedra. Po tom priđe k nam naš gospodar i prnese nam južinicu, a mi mu se pohvalismo, gpvoreć: Gospodaru, našli smo pinez. Oćemo poslat jednu libru za vino! A on reče: Cin'te, ča vam drago! Tada rečeni Baliga zne ta rubac i da jednu libru za vinu. Kada prnesoše vino, pismo i južinasmo. Paki izbrojismo ti pinezi, kih pinez biše vsih libar 10 so(Idi) 5. Idosmo pak delat, kada be večer, idosmo spat, mi posebe v kuću, a rečeni Baliga, poli koga pinezi ostaše, ide v niki dvor kravji spat, zač biše daž i skril se je do dne. Toliko vam znam reć. Ispitan drugi svedok Galović pod rotu, ki reče, da je tomu tako. A mi rečeni oficij, čuvši izaminicion, odlučismo i sentencijasmo, da rečeni Baliga imi dat rečenomu Kotaču rečenih 10 libar so(ldi) 5, i to odlučismo vsakim boljim putem i pravicu. Rečeni Ivan zahvali, a Baliga apela pred g(ospo)d(i)na, a župan mu za svoje počtenje ne zakrati. ;. I špendije, ke je učinil rečeni Ivan Kotač, da ga kuntenta. . I ne tijuć učinit rečeni župan sentenciju, dokli ne priseže sin re čenoga Kotača, jel toliko tih pinez ? a on priseže, da je.