VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 6
6 I ova velebna slika utvrdjuje njegov veliki glas prvog majstora mletačke škole XV. vieka. Slika je na žalost veoma oštećena, ali je nade, da će bečka akademija naći sredstava, da je obnovi. Desno od velikog oltara interesantno je djelo Jakopa Palme ml. nazvana Palmetta (1544.—1628.) savremenika i takmaca Robustia i Ca liaria, koje predstavlja sv. Didaka ili Diega, ubožnog Franjevca iz Hi spanije. I na toj slici se vidi secentistički tenebrozni manierizam, koji bješe okužio umjetnost onoga doba, ali ju ne bijaše još posve povalio. Naprama ovoj slici Jakopa Palma ml. pobudjuje velik interes dis puta o bezgriešnom začeću, po uzoru Rafaelove dispute o sakramentu. Ovo je kopija izvedena g. 1724. od nekoga Mihovila Luposignola, a original je bio naslikan od slabo poznatog slikara N. BralićaGiacostinia g. 1578. Kopija je slabo izvedena, ali je original morao imati veliku umjetničku vriednost, kako pokazuje vješto zamišljena scena. Tu se predočuju razni pisci svih viekova, koji su naglasivali bezgriešno Ma rijino začeće. Medju inim naslikan je Muhamed, koji veli: Nullus est ex Adam, quem non tenuerit Satan, praeter Mariam et filium eius. Mahometo 1—II, L. V, Corani. Predaja veli, da je slika Muhamedova spasila samostan i crkvu od propasti za provale Turaka pod zidine Spljeta koncem g. 1594. Upozoren turski zapovjednik od samostanskog starešine na sliku Muhameda, ovaj bje ugodno iznenadjen i zapoviedi vojnicima, da se odmah odstrane i poštede crkvu i samostan. Ako ova činjenica stoji, a veoma je vjerojatno, jer ona sama može protumačiti obstanak te crkve i samostana u doba, kad Turci uništiše sve okolo Spljeta, onda u njoj imademo dokaz, da je original te slike postojao u toj crkvi prije ove kopije. Original je otišao netragom. U sredini donjega dijela te velike pale umetnuta je slika Majke božje, gdje doji djetića izmedju Petra Lombarda i Uccilla Sedulia. Slika je veoma realistična i živo prikazana. Iz abside crkvene se ulazi u sakrestiju niz dvije stepenice. Vrata su nizka u romanskom stilu izradjena. Ta sakrestija bijaše jednoć ka pela posvećena sv. Mihajlu, kako odaje sam nadpis na vratima. U njoj je jednoć bilo veliko obilje umjetnina na paramentima i odjećama crkvenim, obilje svakojakih dragocjenih čipaka. Bilo je i umjet nički izradjenih kaleža, monstrancija, srebernih kipova, ali tokom vre mena je toga nestalo. Preostale su još veoma ukusno izradjene četiri velike sreberne lampe iz preporodne dobe. Na svakoj su izradjena po tri „ niella" ili slike izvajane bulinom na srebru, kako je to majstorski znao Maso Finiguera i Antonio del Pollaiolo, oba fiorentinca, a za njima sva četa drugih umjetnika quatroçenta i cinquecenta, do velikog Benvenirta
