VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 141

141 voljan živjeti s njima u miru ne samo od Dubrovnika do Cavtata, kako oni žele, nego i dalje od Cavtata do Molunta.

1

) Međutim do mira između Dubrovčana i Srba nije još došlo, jer se borba i dalje nastavljala. Dubrovčani ne postignuvši savezom

1 s Bu

garima ono, čemu su se nadali, potražiše sad sebi bližega saveznika i pomoćnika, naime župana Radoslava, sina humskoga kneza Andrije. On se dao u zaštitu ugarskohrvatskoga kralja kao njegov vazal, valjda zato, da se oslobodi vrhovništva srpskoga kralja. On stupi u savez s Dubrovčanima i obećaje im (22. svibnja 1254.): 1. da će s njima živjeti u miru, 2. da će „činiti rät kralju Urošu i jégovjem lju

dem, do kolje vaš grad Dubrovnik u ratu stoji s kraljem Urošerh i š jegovjemi ljudmi" i pomagati Dubrovčane „po moru i po suhu", 3. ako bi on ili njegovi podanici napastovali ' Dubrovčanej onda će morati štetu namiriti, 4. on i njegovi podanici živjet će u miru š carem bugarskim Mihajlom i njegovim podanicima/dok ovi budu u prijateljstvu s Dubrovčanima, 5. on i.njegovi podanici he će navaliti na Dubrovnik i njegov kotar s dubrovačkim neprijateljima („vragi"), nego će pače dojaviti Dubrov

čanima, ako bi se tko na njih spremao ili kakvo zlo učinio njihovim trgovcima, 6. ako budu kakve razmirice (političke ili privatne) između Dubrovčana i njega ili njegovih podanika, onda se to ima riješiti mirnom rasudbom prema starim zakonima i ugovorima, koji opstoje između Dubrovnika i Huma, 7. Dubrovčani napokon smiju slobodno trgovati po cijeloj njegovoj državini.'') J Istoga dana izdali su i Dubrovčani županu Radošlavu povelju, • kojom mu zajamčuju, da će s njime živjeti u miru i podupirati njega i njegove ljude po mogućnosti

, a ne Će ih napastovati, dalje da će moći slobodno dolaziti u Dubrovnik trgovati, ali kupljene stvari da ne će smjeti prodavati neprijatelju („vraždeniku") dubrovačkomu, i napokon da će sve razmirice s njime i s njegovim ljudima riješavati mirno po starim zakonima. Ovo sve obećavaju Dubrovčani vjerno obdržavati, ne dirajući time dakako u obveze prema duždu mletačkomu i caru bugar

skomu Mihajlu.

3

) . Međutim ni ovaj savez sa slabim Radoslavom nije mogao Dubrov

čanima donijeti željena ploda, kad im ga nije donio ni savez s mnogo jačim bugarskim carem. K tomu je skoro zatim bio obnovljen mir iz

među Bugara i Srba, po svoj prjlici

. posredovanjem nicejskoga

. cara Vatazesa (1222—1254)* Dubrovčani ostadoše osamljeni, pa im na koncu ; }) Smičiklas o. ç. br. 476 str. 545—6. Isprava nema datuma.

, Izdavač ju meće u g. 1253, Sto je

r posye vjerojatno. Iz ovoga, što se spominje prijedjel od Dubrovnika do Cavtata i Molunta, mogli bi suditi, da je Črnomir bio knez negdje u susjedstvu Dubrovnika, dakle najprije u Travuniji. 2

) Smičiklas o. c IV. br. 488. str. 559^60. ») Smičiklas o. c IV br. 487. str 558—9.