VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 138

138 jer da ima u svojoj državi papu, koga i slavenski (grčkoistočni) i la

tinski nadbiskupi štuju kao svoga vrhovnoga glavara (misli se valjda srpski arhiepiskop). Dalje je izjavio Blanko, da se dubrov. nadbiskup zbog životne pogibli ne usuđuje doći u Bar, niti koji Dračanin (ovo će valjda biti pogrješno mjesto : Dubrovčanin) mjesto njega, jer je kralj Uroš digao veliku vojsku na Dubrovnik, da ga podsjedne, stao otimati marvu, plijeniti i harati posjede i vinograde dubrovačke, dao neke Du

brovčane pod Barom ubiti, a druge raniti, i poslanike, koji su nosili papinske pozive barskom i drugim crkvenim glavarima, dao baciti u tamnicu, te ih istom uz otkupninu pustio na slobodu. Konačno je još naveo Blanko, da je i brat kraljev Vladislav „poput besramnoga psa" opsovao samoga papu pogrdnim i nečuvenim riječima, nazivajući ga psom zajedno s kardinalima. Poradi svega toga prosvjeduje Blanko u ime nadbiskupa, kaptola i općine dubrovačke protiv toga postupka sa strane srpske i izjavljuje, da se time ne uništuju prava dubrovačke crkve, nego ostaju netaknuta i u svojoj kreposti.

1

) Poradi svoga otpora srpskoga kralja i poradi tadašnjih ratnih pri

lika nije se moglo obaviti preslušanje svjedoka barskoga nadbiskupa, i tako je tečaj ove raspre zapeo. Samo to doznajemo, da je sad papa mjesto sabinskoga biskupa imenovao kardinala Otiobona sv. Hadrijana rasudnikom u ovoj raspri. U to je umro (valjda 1. kolovoza 1252.) barski nadbiskup Ivan IL, a njegovim nasljednikom postade Franjevac Gauffrid (Guffrid). Dubrovački nadbiskup ode na to opet na dvor papin u Perugiju, da tamo osujeti posvetu novoga barskoga nadbiskupa i po

djeljenje nadbiskupskoga plašta, ali nije uspio; papa ga sam posveti i podijeli mu plašt. Na to dubrov. nadbiskup prosvjedova (21. ožujka 1253.) pred kardinalom Ottobonom protiv toga s primjedbom, da se ovom posvetom i podjeljenjem plašta ne stvara nikakvi prejudic pravima dubrov. crkve, kojoj je barski crkveni glavar podložan kao njezin sufragan.

2

) Međutim makar da se Uroš I. izmirio bio s Dubrovčanima i do

zvolio im trgovati po svojoj državi, ipak se nije mir među njima dugo održao. Uzrok će tomu biti valjda taj, što se Dubrovčani i njihov nad

biskup nisu htjeli odreći crkvenoga prvenstva nad gornjom Dalmacijom i zato nisu prestali raditi protiv barskoga nadbiskupa. Uroš je valjda u tom poslu poslao (g. 1253.) u Dubrovnik svoga protovestijara (da se 1) Smičiklas o. c. IV. br. 441. str. 506—7. 2) Smičiklas o. c IV. br. 458. str. 524. — Farlati o. c. VII. str. 41. — Bula, kojom papa Inocent IV. imenuje Gauffrida nadbiskupom, izdana je 12. travnja 1253., a druga njegova bula (od istoga dana) obznanjuje sufraganima barske crkve, da je Gauffrid imenovan barskim nadbiskupom, i pozivlje ih, da mu budu pokorni, inače da će papa potvrditi sve one odluke, koje će nad

biskup izreći protiv neposlušnika (Farlati o. c. VII. str. 41—42. i Theiner o. c. br. 104. str. 80.).