VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 136
136 barski punomoćnici, premda ih je Kuzam javno pozvao, da prisustvuju ovom činu. Prigodom polaganja ove prisege bile su i otvorene pismene tvrdnje (artikuli) dubrov. nadbiskupa i pitanja barskoga nadbiskupa, koja su bila pečatom sabinskoga biskupa zapečaćena. 1 ) Poslije je ipak došao u Dubrovnik Stanihna, punomoćnik barskoga nadbiskupa, i valjda prisustvovao preslušavanju svjedoka dubrov. nad biskupa. Na to je trebalo ići u Bar, da se tamo preslušaju svjedoci barskoga nadbiskupa. U to ime odredi (29. srpnja 1252.) Kuzam, da dubrov. nadbiskup (ili njegov punomoćnik) imade 24. kolovoza doći u Bar, da tamo pred njime (Kuzmom) sasluša svjedoke barskoga nad biskupa, inače će se to i bez njega obaviti. Također naloži Stanihni, neka izradi, da barski nadbiskup, knez i općina barska, pa kralj Uroš I, sa svojim bratom Vladislavom izdadu pismo sigurnosti dubrov. nadbi skupu ili njegovu punomoćniku za njihov boravak u Baru. Prisutni dubrov. nadbiskup izjavi, da je pripravan doći u Bar ili poslati tamo svoga punomoćnika, ako dobije to jamstvo sigurnosti ;, né dobije li ga pako, onda to ne će moći stvoriti nikakov prejudic pravima nadbiskupa i crkve dubrovačke obzirom na pravdu, koju on vodi s barskim nad biskupom pred sabinskim biskupom, od pape imenovanim rašuđnikom u ovoj raspri. 2 ) . Nadbiskup je dao onu izjavu zato, jer je znao, da srpski kralj ne će dati toga jamstva sigurnosti, budući da se on protivio nastojanju dubrovačkoga nadbiskupa, da raširi svoju vlast po cijeloj gornjoj Dal maciji,.! radi toga se pače zaratio s Dubrovnikom. U svojoj stisci obra tiše se Dubrovčani na svoje vrhovne gospodare Mlečane, da im priskoče u pomoć i da posreduju kod srpskoga kralja, ne bi li došlo do mira. Kako se baš tada mijenjao dubrovački knez, naložiše Mlečani novomu knezu Marsiliju Georgiju, da se uputi, čim stigne u Dubrovnik, ka kralju Urošu i zamoli ga, da prestane navaljivati na Dubrovnik. Georgi dođe u Dubrovnik 24. lipnja 1252., ali mu se nije dalo ići kralju, izgovarajući se bolešću. Na to otpremi (12. srpnja) dubrovačka općina Urošu četiri poslanika : Teodora Bodaču, Petra Bogdanova, i dva Dominikanca : Andriju i Salamona, da ga zamole, neka prestane napastovati Dubrovčane i neka s njima obnovi stari mir i ugovor od g. 1243., a ako mù je koji Du brovčanin učinio kakovo zlo, neka se sazove sastanak obiju stranaka, koji će otkrojiti pravdu. Ako se kralj ne bi htio prikloniti miru, onda neka poslanici nastoje dobiti njegove velikaše na svoju stranu ili neka potaknu nemire u zemlji, ne štedeći pri tom novaca. 3 ) ») Smičiklas o. c IV. br. 436., 437 i 438. str. 500—3. 2 ) Smičiklas o. c. IV. br. 439. str. 503—4. ») Resti o. c str. 90., samo griješi, što spominje tri poslanika (bez Sa lomona), jer iz dubrovačke isprave od 14. rujna 1252. (Smičiklas o. c. br. 442.