VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 134

134 ipak je papa, ne htijući prejudicirati konačnome riješenju te raspre, naložio (20. travnja 1252.) kotorskome biskupu (Centiberiju), neka po

zove arbanskoga biskupa, da se pokori barskome nadbiskupu kao svome metropolitu, a ako to ne bih htio učiniti, onda neka mu odredi rok, do kojega mora ili sam ili njegov punomoćnik doći na papinski dvor," da odgovori na pritužbe barskoga nadbiskupa.

1

) Međutim Bono, jakinski biskup, kad je primio rečeni nalog papin (od 30. travnja 1252.), nije namah izvršio toga naloga, nego se naj

prije uputio na papinski dvor u Perugiju. Po svoj prilici mu nije bilo milo, da mora voditi istragu u raspri dvaju nadbiskupa, pa je zato htio ishoditi od pape, ne ga riješi te dužnosti i povjeri tu zadaću drugomu. No papa ga ne usliša, nego mu ponovno naloži (bulom od 22. travnja 1252., sasvim jednakom onoj od 19. ožujka 1252.), da izvrši zadaću, koju mu je on namijenio.

2

) Ovu papinsku bulu uručiše u Perugiji (29. travnja 1252.) nadbi

skup barski Ivan i dubrov. punomoćnik Leonard jakinskomu biskupu, koji namah tom prigodom imenova svoga kapelana i bilježnika Kuzmu svojim punomoćnikom, koji će imati otići u Dalmaciju i tamo saslušati svjedoke, davši mu potpunu ovlast, da može (i crkvenim kaznama) pri

siliti svjedoke na svjedočanstvo. Podjedno opredijeli obim strankama kao rok čitav budući mjesec lipanj, za kojega imadu doći u Dubrovnik ili lično ili po svojim punomoćnicima, i tamo dovesti svoje svjedoke, s tom primjedbom, da nedolazak jedne stranke ne će zapriječiti saslu

šanje svjedoka druge stranke. Konačne odredi jakinski biskup, da obje stranke ili njihovi punomoćnici imadu (iza saslušanja svjedoka) doći papi, i to najkasnije tri dana prije nove godine, da saslušaju njegovu konačnu presudu.

3

) ») Smičiklas o. c. IV. br. 425. str. 489. i Farlati o. c. VII. str. 195. — Farlati (str. 192.) misli, da su u jednoj te istoj crkvenoj provinciji arbanskoj bila u to doba dva biskupa, jedan istočni, a drugi latinski, ali je ovo posvema krivo mnijenje, kako se razabira iz našega već sprijeda navedenoga razlaganja o arbanskoj biskupiji. Srv. M. Drinov o. c. u „Vizant. Vremennik" I. str. 333. do 335. i ThallôczyJirecek o. c. u „Archivu" XXI. str. 80. bilj. 1. — Da li se je arbanski biskup pokorio ili da li je došao papi, ne kažu nam izvori. Vje

rojatno je, da se pokorio, kad se o toj raspri ništa više ne spominje. 2

) Farlati o. c. VI. str. 104. i VII. str. 40. — Samo se ovako dade pro

tumačiti ova činjenica, da je Bono u razmaku od jednoga mjeseca dobio dva jednaka naloga od pape. Protiv ove bule kao i protiv one od 20. travnja 1252. (biskupu kotorskomu) prosvjedovao je (1. svibnja 1252.) Leonard, punomoćnik dubrov. nadbiskupa, jer se u njima barski crkveni glavar zove nadbiskupom, ali je konačno ipak dozvolio, da se otpreme, no s tom opaskom, da se tim bulama ne stvara nikakov prejudic pravima dubrovačkoga nadbiskupa, što je i druga stranka priznala (Smičiklas o, c. IV. br. 429. str. 493—4.). 3

) Smičiklas o. c. IV. br. 427. i 428. str. 492—493.