VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 128

128 Salvije se odazva ovomu nalogu papinu i posla barskomu nad

biskupu i njegovim sufraganima svoga poslanika, svećenika Desinju, da im uruči njegova (Salvijeva) pisma, u kojima im se priopćuje papina bula, i oni se na osnovu njezinu pozivlju, da za osam mjeseci dođu pred papu. Desinja uruči to Salvijevo pismo ulcinjskomu biskupu 18. travnja 1251., drivaskomu biskupu 26. travnju i. g., kome predade i pismo za pilotskoga biskupa Andriju, da mu ga dostavi (što je on naskoro i učinio), i napokon 27. travnja i. g. skadarskome biskupu.

1

) Po svoj prilici je on uz put predao takva pisma i budvanskomu i svač

komu biskupu, samo nam nije o tom uščuvana vijest. Najposlije je predao pismo barskomu nadbiskupu, i to valjda najprije kaptolu, a u njegovo ime uručio ga je (8. svibnja 1251.) nadbiskupu kanonik Matija Teofllov.

2

) Skoro zatim držao se sastanak ovih pozvanih biskupa u Baru, valjda na poziv samoga nadbiskupa barskoga, da se dogovore glede ovoga papina poziva i puta u Rim.

3

) Tu je valjda zaključeno, da ne Za barskoga kongresa (g. 1199.) pristaje ona uz Rim, kako spomenusmo. Skoro iza toga mora da je pristala uz istok, kad se g. 1208. zajedno s arbanaškim knezom Dimitrijom Ginom opet vraća pod okrilje Inocenta III, („Opera Ino

centi III." Regesta 1. III. c 7. ap. Migne „Patrolog. lat" T. 215. str. 1343.). No kad je car bugarski Ivan Asjen (1218—1241.) iza pobjede kod Klokotnice (g. 1230.) zavladao Epirom i Albanijom, on je valjda prisilio Arbanase i nji

hova biskupa, da su opet pristali uz istok. Međutim za slaboga Ivanova na

sljednika Kalimana I. (1241—1246.) dočepaše se Arbanasi opet svoje samo

stalnosti za kneza Gnlama, pa da nju osiguraju, hoće da prekinu vjerske sveze s Bugarskom i obraćaju se u to ime na papu Inocenta IV. Ovaj tad nalaže (iz Lyona 8. kolovoza 1250.) barskomu nadbiskupu, neka arbanaškoga biskupa primi u katoličku crkvu i neka ga po njegovoj želji podvrgne neposredno papinskoj stolici, ako nikada nije bio podložan kojemu latinskomu biskupu ili mu po pravu nije dužan biti podložan (Theiner „Monum. Slav. mer." I. br. 100 str. 78—79.). Prema tome nije mogao arbanaški biskup biti pozvan na papinski dvor, kad se nije znalo, kome će biti podložan. — O ovim političkim i crkvenim odnošajima Albanije potanko raspravlja M. Drinov „0 njekotorih trudah Di. mitrija Homatiana" u „Vizant Vremenniku" I. str. 319—340. *) Farlati o. c VII. str. 235—236., 251—252., 264. i 308..— Smičiklas o. c IV br. 365. i 384. str. 420. i 445. 2

) Smičiklas o. c. IV. br. 386. str. 446. — Od tuda, Što je papa dao preda se pozvati ove biskupe, može se zaključiti, da se protivničke stranke nisu sastale na onaj urečeni dogovor, niti se na to sa svojim poveljama uputili na papinski dvor, jer da se to zbilo, ne bi ih papa morao pozivati preda se. — Bosanski biskup bio je istom kasnije pozvan, kako ćemo vidjeti. 3

) U ispravi od 26. travnja 1251., kojom se konstatira, daje Desinja Sal

vijevo pismo, upravljeno pilotskomu biskupu, predao u ruke drivaskoga biskupa

da ga ovaj uruči tome biskupu, veli se na koncu, da se u Baru držao „con,^