VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 94

94 hrvatski kralj Dmitar Zvonimir oženio s Helenom, sestrom ugarskoga kralja Ladislava Svetoga. To nam pripovijedaju stare kronike ugarske i hrvatske. No Karâcsonyi drži, da se i kćerka hrvatskoga kralja Petra Krešimira udala za ugar

skoga kralja Gejzu. Svoju hipotezu temelji Karâcsonyi na t. zv. bečkoj bojadisanoj kronici (Chronicon Vindobonense pictum), koja je urešena krasnim miniaturama, a čuva se u bečkoj dvorskoj knjižnici. Ova kronika pripovijeda, kako je kralj „Zolomer", koji bijaše „svak Gejzin", poslao svoje poslanike k ugarskomu kralju Salamonu i hercegu Gejzi s molbom, neka mu osobna pomognu protiv njegovih neprijatelja Korutanaca, koji su tada zaposjeli granice Dalmacije. Kralj Salamon i herceg Gejza sakupe svoju vojsku, podju u Dalmaciju, pa oteti dio vrate kralju. Radi toga nadario je kralj (Zolomer) skupocjenim pla

števima, zlatom i srebrom toli kralja Salamona koli hercega Gejzu. Kada se ovi vraćahu u Ugarsku, zamolio ih je palatin Atha, neka podju u Zelyz, da ondje prisustvuju posvećenju samostana, što ga je palatin sagradio u čast sv. Jakoba; to se i dogodilo.

1

) Kako će svatko na prvi mah uvidjeti, ovaj se odlomak bečke kronike temelji na bilješci, koja je nastala prigodom po

svete samostanske crkve sv. Jakoba u Želisu. Ovakvi su podaci posve pouzdani, te će svakako biti istinito, da je ugarski kralj Salamon s hercegom Gejzom ratovao u Hrvatskoj, da Gejzinom rodjaku (kralju dalmatinskomu) pomogne otjerati Korutance, koji osvojiše pogranični dio Dalmacije. Ipak nam je svima u toj pripovijesti smetalo ime kralja hrvatskoga. Magjari naime daju ime „Zolomer" hrvatskomu kralju Dmitru i) Latinski tekst ovoga dijela spomenute kronike glasi doslovce ovako: „Misit itaque rex Zolomerus Dalmatiae, qui sororius Geysae erat, nuntios ad regem Salomonem et ducem Geysam, et rogavit eos, ut propria persona eorum, contra adversarios suos, scilicet Carinthios, ipsum adjuvarent; qui tune mar

chiam Dalmatiae occupaverant. Rex igitur et dux, collecto exercitu, iverunt in Dalmatiam ; et ablatam ei restituerunt integre. Regi igitur ducique dona regalia, ac pretiosa palatia, aurum et argentum multum, donavit. In reversione autem eorum Atha palatinus rogavit regem et ducem, ut in construetione monasterii sui, quod in honorem saneti Jacobi aedifleaverat in Zelyz intéressent. Quod et factum est".