VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 271

271 nije bilo, dočim žirovne šume zapremahu 40 jutara. Uz selo Drakšinei tekla je rijeka Vučica, ali na njoj nije bilo nikakova mlina. Svi žitelji toga sela bijahu kalvini, a stanovahu u 2 kuće. Premda su imali samo jednu jedinu sesiju, ipak ih je tištio velik porez, što ga plaćahu sultanu turskomu. Prema svome vlastelinu bijahu opterećeni isto tako kao i bližnja sela. (Popis od god. 1702. kaže, da je selo Dakšinci bilo u močvarama uz rijeku Vučicu, te je imalo samo 3 kuće.) 22. Kunišinei, Selo Kunišinei nalazilo se 6 milja zapadno od Osijeka, a 2 milje zapadno od valpovačke tvrdje ; postoji i danas nešto zapadno od Marjanaca. Teritorij toga sela sterao se četvrt sata u duljinu i širinu, te je na istoku i jugu medjašio s teritorijem Marjanaca, dočim je na zapad dopirao do Bre

zovice, a na sjever do Camagajevaca. Tu bijaše 70 jutara dobre oranice, 2 jutra žirovne šume i 3 jutra šume za ogrjev ; livada bijaše za 20 kosaca i još za 30 kosaca, ali trnjem obrasle. Svi žitelji u tursko doba bijahu poljodjelci kalvinske vjero

ispovijesti. Oni su svome vlastelinu Sahinu (Zaimu), spahiji u Valpovu, podavali desetinu od svega priroda; u ime robote morao je vlastelinu svaki kmet obraditi jedno jutro zemlje. Cijeli posjed dijelio se u 3 sesije, od kojih je turskomu sul

tanu cijelo selo kao redovit porez plaćalo godimice po 2 du

kata. (Popis od god. 1702. kaže, da se selo Kunišinei nala

zilo izmedju. šuma, te je brojilo 7 kuća, u kojima stanovahu sami kalvini. Posljedni turski vlastelin bijaše Šain spahija iz Valpova. Njemu je svaka kuća u ime robote morala godi

mice dati po jednoga težaka, koji je besplatno radio 3 dana. U ime pašarine plaćalo se vlastelinu 7 ugarskih denara za 2 svinje, te jedan denar za svaku ovcu. Za turskoga sultana slao se harač u Kanižu, i to isprvice po 6 for. godimice od svakoga pluga, a kasnije 8 for.) , 23. Čamag*ajevei. Ovo selo bijaše 5

Va milja udaljeno od Osijeka, a lVa milje Od valpovačke tvrdje, i to prema zapadu ; ondje postoji još