VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 261
261 prasca plaćalo se vlastelinu u ime žirovine po 5 ugarskih denara. Mlin na Vučici zapališe njemački vojnici, kada su opsjedali Valpovo.) 8. Vinograde! Ovo selo postoji još danas, a nalazi se zapadno od Val pova. U tursko doba stanovahu ovdje sami katolički poljo djelci, nastanjeni u 5 kuća. Teritorij toga sela protezao se pol sata u duljinu i pol sata u širinu ; medje mu bijahu : na istoku Čakanci, na jugu Jesenkovci, na zapadu Struga čevo, a na sjeveru Tiborjanci. Plodne oranice zapremahu 150 jutara, dočim vinograda nije bilo. Pravih livada bijaše za 60 kosaca, a šikarom obraslih za 10 kosaca. Oko godine 1668. bijaše do 100 jutara šuma, od kojih je do god. 1698. preostalo samo 15 jutara za ogrjev, dočim žirovnih šuma nije bilo ništa. Narod je govorio, da je to selo nekada (prije turskoga gospodstva) pripadalo obitelji Drašković. Turski vla stelin Bećir stanovao je u Valpovu. Njemu je svaka kuća morala godimice plaćati 90 denara, i to po 30 denara u 3 godišnja obroka. Svaki kmet, koji je imao svoj plug, morao je vlastelinu 2 jutra oranice posijati, te žito požeti, vršiti i kući u Valpovo dovesti. Osim toga morala je svaka kuća godimice dati po 2 kosca, te vlastelinu u Valpovo dovesti 7 vozova drva. Meda i masla nijesu kmetovi podavali ; ali zato morahu dati desetinu svake vrsti poput drugih sela, osim toga još svaka kuća o Uskrsu pile i janje, a o Božiću pile. Posjed cijeloga sela iznosio je potpuna 3 selišta, radi čega je cijelo selo plaćalo sultanu godimice po 3 forinta (dukata) u ime redovitoga poreza. Ovaj porez povećavahu Turci na 4, na 5 i na 6 forinti; konačno je selo plaćalo 7 forinti na godinu. (U popisu od god. 1702. kaže se, da je selo Vino gradci moralo svake godine kao harač sultanu turskomu slati u Kanižu po 8 forinti od pluga. Posljednji turski vlastelin zvao se Karalija, a bijaše spahija u Valpovu. Kmetovi mu morahu podavati besplatne radnje, koliko god je htio. U ime žirovine plaćahu po 5 ugarskih denara od 2 prasca.)
