VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 248

24Ô je oko godine 1630. obišao velik dio Bosne i Slavonije: Crkve su većinom otkrite, te vire goli stari zidovi. Mnoge crkve nemaju zvonova, oltara i slika, dapače ni svetišta ni posve

ćene vode. Svećenici krste djecu vodom, koja je posvećena u nedjelju, ili netom prije krštenja ; svi pako krste po kućama ili na polju, jer u crkvama nemaju zgode za to. U nekim mjestima nije sv. potvrde bilo već preko 30 godina, jer nema biskupa ili takvoga svećenika, koji bi za to imao vlast. Žup

nici ne vode knjige niti o krštenju niti o vjenčanju. Njihovi su kaleži i patene od kositra ili od olova, a crkvena su im odijela poderana i zamazana. Sakramenat posljednje pomasti nije u običaju

1

). — Nigdje u Slavoniji nije se u vrijeme tur

skoga gospodstva čuvao presveti oltarski sakramenat (euha

ristija). Vikar Petar Nikolić u svome izvještaju, što ga je 28. svibnja 1660. pisao u Našicama, tumači to strahom od Turaka. Često se naime Turci zalijeću u župne i samostanske crkve, te bi mogli svetomu otajstvu načiniti kakvu sramotu ili ga odnijeti sobom. Da se dakle zapriječi svetogrdje, ne pohranjuje se sveta hostija nigdje u spremištu na oltaru.

2

). Turci nijesu trpjeli svjetovnih svećenika, jer su ovi po svome položaju slični plemstvu. Svjetovnog je svećenstva u Slavoniji naskoro i nestalo, jer nije bilo biskupa ni sveće

ničkog odgojilišta. Turci dozvoljavahu samo redovnicima sv. Franje, da vrše duhovnu pastvu ; ne proganjahu pak Franjevce jedino zato, što Franjevci živu kao siromasi od milostinje. U okolici Valpovštine postojao je samostan u Našicama, gdje su god. 1591. bila četiri patra i jedan fratar. Iz Našica su vrijedni Franjevci zalazili u Podravinu, pa služili svetu misu i dijelili svete sakramente. Žalibože nije bilo dosta ni Fra

njevaca, da obavljaju tolik posao, jer su Turci uništili fra

njevački samostan u Vočinu, gdje je god. 1591. bilo 6 Fra

njevaca.

3

) Zato n. pr. u Koški kod Valpova g. 1660. župničku službu vrši običan fratar Marin, koji ne može služiti sv. misu, jer nije zaredjen svećenik; u Kosku se na blagdane šalje !) Fermendžin: Acta Bosnae, str. 390. >) Smičiklas: Spomenici o Slavoniji, str. 10. 3

) Jelenić dr. Julijan „Kultura i bosanski Franjevci", sv. I. str. 128.