VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 175
175 barskoga nadbiskupa za svoje metropolitsko pravo nad čita vom gornjom Dalmacijom, kako ćemo još vidjeti. Za svoga boravka u Duklji imali su se legati baviti s još jednim crkvenim poslom. U Svaču je bio ubijen jedan čo vjek, a većina svećenstva i puka bacila je krivnju na tamoš njega biskupa Dominika, neki su pače navalili na nj i tukli ga, a drugi su mu razgrabili njegov imetak. Kad su legati, došavši u Duklju, za to doznali, otišli su u Svač, da taj do gađaj točno ispitaju. Za mise dođe pred legate neki građanin S. (možda Stjepan) i uruči im optužnicu protiv biskupa, tvr deći, da je kadar svjedocima dokazati, da je biskup kriv toga ubojstva. Na to preda biskup legatima svoj obranbeni spis, u kojemu, tvrdi, da je on nedužan, jer niti je toga ubojstva počinio, niti ga počiniti dao, a to da je on zajedno s dva druga biskupa i prisegom potvrdio. No kad se kasnije o ovom zapitalo ova dva biskupa kao i barskoga nadbiskupa, izja više oni, da je to lažno, jer ti biskupi nisu položili nikakve prisege. Da se ova raspra riješi i istina doznade, bude cio ovaj događaj iznesen pred crkveni sabor, koji se obdržavao kod Bara. Sabor presluša najprije svjedoke, koji su bacili krivnju na biskupa, a onda biskupa, koji je i sada tvrdio, da toga zločina niti je počinio niti počiniti dao, tužitelji i svjedoci da su njegovi glavni dušmani, a ubojstvo to da su učinila dva svećenika T. (možda Teodor) i I. (valjda Ivan). Na to mu glavni tužitelj predbaci, da je on toga ubojicu T. zaredio za svećenika, a biskup priznade taj svoj grijeh. Kad su zatim legati vijećali, kako da riješe ovaj spor, dođe drugi dan k njima biskup, i predade im u prisuću bar skoga nadbiskupa i ostalih biskupa svoju mitru i biskupski štap (t. j. odreče se biskupske časti). Ali već za par dana predomisli se on i zahtijevaše od njih natrag one znakove biskupske časti (t. j. on opozva svoju odreku), jer da se na mjerava uputiti na papinski dvor i njemu prepustiti odluku u ovom predmetu. Na to odrediše legati njemu i njegovim protivnicima rok, do kojega imadu doći papi i dadoše im svoje otpustnice (t. j. da se otpuštaju od ovoga suda i pre puštaju sudu papinu). Kad je zatim biskup došao pred papu,
