VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 167
167 nadbiskupije. U to ime mora da su se obratili na papu i oko njega nastojali, neka ne podigne barskoga biskupa na čast nadbiskupsku, jer da se time dira u prava dubrovačkoga nadbiskupa, kojemu je barski biskup kao sufragan podložan. Kad se papa i iz knjiga prihoda rimske kurije uvjerio, da se tamo barski biskup doista ubraja među sufragane dubro vačke metropolije, smatrao je, da se prenaglio, što je pristao na uzvišenje barskoga biskupa, pa zato posla namah (26. srpnja 1199.) za svojim otputovali m legatima pismo, u kojem ponajprije kori legata Ivana, što nije njega (papu) upozorio na ovu okolnost, kad je on tu knjigu papinskih prihoda pre gledao i njezin prepis sa sobom uzeo, a zatim mu nalaže, neka izabranom barskom nadbiskupu ne podijeli nadbiskup skog plašta prije, nego li se uvjeri, da su njegovi predša snici bili nadarivani tim plaštem i da su obnašali metropo litsku čast. U to ime šalje on legatima nova pisma za sve one ličnosti, kojima su bila napisana i prva pisma, jer je u njima izostavljena ona točka prvih pisama, koja govori o podjeljenju nadbiskupskoga plašta, pa da ih predadu dotični çima u onom slučaju, ako barskomu nadbiskupu ne bi po dijelili plašta. 1 ) Međutim Dubrovčani i njihov nadbiskup nijesu. samo kod pape radili protiv barskoga biskupa, nego su oni i kod su fragana dubrovačke metropolije nastojali, da ostanu vjerni svomu dosadašnjem metropolitu i ne pokore se barskomu bi skupu, koji teži za metropolitskom časti. Donekle su u tom uspijevali, jer kad je Ivan, biskup od Drivasta, došao u Du brovnik i svojim očima, kako veli, proučio povelje rimske stolice, dane dubrovačkoj crkvi, položio je (14. travnja 1199.) prisegu vjernosti i poslušnosti dubrovačkomu nadbiskupu u prisuću gradskoga kneza Dobroslava, mnogih kanonika i dru gih svjedoka. 2 ) .' s U to su već i papinski legati stigli u Duklju, i po svoj prilici posjetili najprije nadbiskupa Ivana u Baru. Tu su se 1 ) Smičiklas o.'c II. br. 295. str. 313—14. 2) Smičiklas o. c. II. br. 297 str 315.
