VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 14

14 te nije mirovao, dok nije postigao (g. 880.) cilja.

1

) Ako je dakle papa nastojao, da ne samo Hrvate, nego i udaljenije Bugare pod svoju vlast spravi, nije li onda moguće, da je to isto gledao postići i kod bližih Srba. Direktnih vijesti nije nam o tom uščuvano, ali već iz onoga zahtjeva papina, da bizantinski car obnovi vlast solunskoga nadbiskupa u pot

punom prijašnjem opsegu, vidi se, da je želio i Srbe dobiti pod svoju vlast, jer je i pokrajina Prevališ imala spadati pod toga nadbiskupa, dakle i pod papu. INo kad papi to nasto

janje kod cara nije uspjelo, sasvim je moguće i vjerojatno, da je papa kao s hrvatskim i bugarskim vladarima stupio u neposredni saobraćaj i sa srpskim velikim županom Muti

mirom, pa ga poslanstvima i pismima stao nagovarati, da se dade pod okrilje i crkvenu vlast njego

viij^ Ovo papino nastojanje došlo je u prilog Mutimirovoj težnji za crkvenom neodvisnošću. On je naime mogao obe

ćati papi, da će priznati njegovu crkvenu vlast, ali samo onda, ako mu državu oslobodi bizantinske crkvene odvisnosti, i u to ime osnuje na zemljištu njegove države posebnu me

to opolij u, kojoj bi bile podvrgnute sve biskupije srpske dr

žave. Da postigne svoj cilj, papa je valjda pristao na taj uvjet, i tako dođe do osnutka dukljanske nadbiskupije._Zašto je kocka pala na Duklju, da ona bude sijelom nove metro

polije, nije nam poznatog Mi smo već spomenuli, da je u starije doba medu biskupima pokrajine Prevališ skadarski biskup zauzimao prvo mjesto, pa bi se po tome moralo oče

kivati, da će njega zapasti nadbiskupska čast. No moramo uzeti u obzir, da se ovo prvenstvo skadarskoga biskupa ka

snije izgubilo, osobito onda, kad su prevalitanske biskupije 1

) Jaffé o. c. br. 2962., 2996, 2999., 3130—33., 3261., 3265., 3271. i 3323. str. 377—416. U zadnjem pismu hvali sa papa „de Bulgarorum dioe

cesi b. Petro restituta". 2

) Time se dakako diralo u prava solinskospljetskoga nadbiskupa (Teo

dozija) kao „primasa" čitave (stare) Dalmacije. No papa je valjda sklonuo toga nadbiskupa, da je pristao na osnutak, dukljanske nadbiskupije, kako to izrijekom veli barski (nad)biskup Grgur u spomenutom već pismu od g. 1178/9. „et quod Dioclitana ecclesia ... in metropolim predicte salonitane ecclesie consensu se ordinavit, reuerentia sue matrici seruata" (Smičiklas o. c. II. br. 155. str. 159.).