VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 155
,1.55 krepila i ova pogibao od osiljene srpske države. Kralj Vili m posla (god. 1185.) u Dubrovnik komornika Tasaligarda kao svoga punomoćnika, koji je primio prisegu vjernosti od Dubrovčana, 1 ) a jamačno je imao zaštititi Dubrovčane od Srba i posredovati mir. To mu je i pošlo za rukom, jer je srpske vladare (Nemanju, Miroslava i Stracimira) sklonuo na mir. Ovi otpremiše u Dubrovnik svoje poslanike, župana Neu dala i satnika Družinu, sina Vidoševa, da tamo ugovaraju o miru. Oni ovršiše dobro svoju zadaću i 27. rujna 1186. bi uglavljen mir u prisutnosti kraljeva zastupnika Tasaligarda, nadbiskupa Tribuna, gradskoga kneza Gervaša (Gervazija), te cijeloga plemstva i puka dubrovačkoga. 2 ) Uvjeti mira bijahu ovi: 1. Međusobne štete ne će se nadoknaditi, jedino dubrovačke baštine (djedovski posjedi), ako su otete, morat će se vratiti (osim zemlje od Rožata i Kurila, za koje ostaje pravda ne riješena). 2. Dubrovčani smiju slobodno (bez plaćanja nedavno uvedene desetine) trgovati po državini Nemanje i njegove braće, i tamo obdjelavati svoja polja, vinograde na Stonskom ratu, pasti stoku i dr. 3. Po danici raški i humski smiju također slobodno dolaziti na du brovačko zemljište, tamo trgovati, i ne smiju se zatvarati bez suda. 4. Dubrovčani se odriču vrhovništva nad otocima Korčulom i Visom. 3 ) 5. Razmirice između Dubrovčana i srp skih podanika rješavat će sudovi. 6. Neprijatelji Nemanje i *) Jireček o. c I. str. 256. — Ovaj se „Tasselgardus camerarius" spo minje i kod Nitta i Nittija „Codice dipl. Barense" I. str. 128. 2 ) Ispravu mira priopćuju Smičiklas o. c II. br. 196. str. 201—202. i Kukuljević o. c II. br. 184. str 137. Nju su ćirilicom potpisali (valjda na knadno) veliki župan (bez navoda imena) i knez Miroslav. Ona je na mnogo mjesta oštećena, pa zato ima u njoj praznina, koje se mogu popuniti iz kro nike Rastićeve (str. 61—62.) Kad je on upotrebio ovu ispravu, bila je ona valjda neoštećena, pa je Rastić mogao sve doznati, što je u njoj bilo napi sano. — U Smičiklasovom tekstu piše se drugi srpski poslanik „Drussina Se mitia", a kod Rastića „Domah (kod Cerve: Dogman) Setnizia (ili Semizia, kod Cerve: Sencizia)"; no ovo je pogrješno mjesto „Setnizio", kako dobro opaža Nodilo, izdavač Rastićeve kronike (1. c. bilj. 2), pa je stoga u Kuku ljevićevu tekstu ispravno napisano: „Drusina setnicus", dok je opet ime kra ljevo pogrješno nadopunjeno W(ladistaui) mjesto W(ilhelmi). 3 ) Možda nad Lastovom prema onome, što naslućuje Jireček (o. c. I. str. 255. bilj. 6.),