VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 146
146 ali na koncu se ipak morade pokoriti caru ; on mu prizna vrhovništvo i vrati otete zemlje. 1 ) Ovim je načinom Nemanja jevtino izbjegao pogibli, koja mu je prijetila od moćnoga bizantinskoga carstva. Uz for malnu priznaju bizantinskoga vrhovništva zadržao je on u svojim rukama sve, što je u zadnjem ratu osvojio. Sad je još htio, da uredi crkvene odnošaje svoje države. Kako je on prianjao uz istočnu crkvu, milo mu je bilo, da se biskupi po njegovoj državi opiru dubrovačkomu nadbiskupu, i ne će ga da priznadu za svoga metropolita. On je to sad htio upo trebiti u svoju korist i trajno odcijepiti ove biskupe od Du brovnika i Rima time, što je zbog vjerskoga jedinstva na umio stvoriti za cijelu svoju državu novu istočnu metropoliju sv. Petra u Rasu (danas Novi Pazar), kojoj bi bili svi biskupi po njegovoj državi podložni, i po tome izuzeti od podlož nosti dubrovačkomu nadbiskupu. Tim je dakako opet došao u sukob sa Dubrovčanima, kojima nije bilo milo, da se nji hovu crkvenom glavaru otimlju dosadašnje sufraganske bi skupije. Taj se sukob još zaoštrio i drugim jednim događajem. Dubrovački nadbiskup Tribun htio je svakako prisiliti kotor skoga biskupa Nicefora, da se podloži njemu kao svome me tropolitu, a ne barijskomu nadbiskupu, unatoč tome, što je papa Aleksandar III. to pitanje riješio bio (već g. 1172.) na korist barijske crkve, kako smo već kazali. Biskup se opirao tome zahtjevu Tribunovu, radi čega ga nadbiskup izopći iz crkve. Nicefor se nato obrati Nemanji za zaštitu, koju mu ovaj i pruži. Nemanja je valjda sad zahtijevao od nadbi skupa Tribuna, da pusti u miru kotorskoga biskupa i riješi ) Nicetas Chômâtes o. c. „De Manuelo Comneno" lib. V. c. 4. str. 206. do 207. i J. Cinnamus o. c. lib. VI. c. 11. str. 287—288. i u bilješkama Du Fres nepvim str. 394. •— I Luccari o c. str. 26. spominje u kratko ovo Nemanjino vojevanje. — Srv. Novaković o. c. str. 39—42. i Kovačević o. c. u „Glasu" LVIII. str. 94. i 104. Prvi uzimlje, da se ovo dogodilo g. 1172., a drugi g. 1173. — Jireček o. c. I. str. 250. uzimlje također g. 1172., ali on spominje ovdje samo vojnu carevu, a ne i Padijatovu. Po njemu je doista Padijat ra tovao g. 1172. s Nemanjom, ali je to bila ona vojna, koja se svršila s bizan tinskim porazom kod Pantina, koju vojnu srpski povjesničari stavljaju u g. 1169., kako već spomenusmo.
