VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 137
13Ï menut i medu sufraganima barske metropolije, kad je ona g. 1067. potvrđena bila od pape Aleksandra IL, premda je ta biskupija bila podložna nadbiskupu od Barija i Canuzija u Apuliji, kako znamo. Moguće da je papa Inocent II., osno vavši dubrovačku nadbiskupiju, doista htio, da ju oduzme banjskomu nadbiskupu i podvrgne susjednomu dubrovačkomu, kao što ju je Aleksandar II. htio podložiti barskomu nad biskupu. No kao što nije uspjelo barskome nadbiskupu, da sebi u istinu podvrgne kotorskoga biskupa, tako to nije ni dubrovačkomu pošlo za rukom. Ovaj je nadbiskup doista radio o tom, da se odredba papinske bule izvrši i kotorski biskup njemu podvrgne; ali se tome opirao barijski nadbiskup, kao što i svjetska vlast dukljanska. Radi toga je podđakon Henrik, legat pape Ana stazija IV. (1153.—1154.), udario (g. 1153.) kotorsku bisku piju interdiktom, a kotorskoga je gradskoga kneza izopćio iz crkve radi toga, što ne dozvoljava svome biskupu, da se pokorava dubrovačkomu nadbiskupu, i to izopćenje da imade trajati tako dugo, dok on ne dozvoli biskupu, da se pokori svome metropolitu. 1 ) Kasnije pozva papa Aleksandar III. ko torskoga biskupa preda se, da čuje njegovo mnijenje o ovom sporu. Kad je ovaj papi potvrdio, da je on od predšasnika tadašnjega banjskoga nadbiskupa Rajnalda posvećen bio, a toga dubrovački nadbiskup nije mogao poreći, odluči papa (g. 1172.) ovu raspru na korist barijske crkve. Zato i nalazimo na lateranskom koncilu, koji je držao (od 5.—19. ili 22. ožujka 1179.) papa Aleksandar III., prisutna kotorskoga bi skupa Maja zajedno „cum Raynaldo suo metropolita Barensi". Taj nadbiskup Rajnald pokloni kasnije (g. 1187.) s privolom svoga kaptola Bočinu, kotorskomu biskupu, i njegovim na sljednicima dvije susjedne kuće, nekada svojinu Maiona de Vestaritis, a sada barijske crkve, i to u tu svrhu, da kotorski biskupi, kad po svojoj dužnosti posjete svoju majku crkvu barijsku, mogu u Bariju dostojno i časno („tarn honeste, quam honorifice") stanovati. Posredovanjem nadbiskupovim dobili i) Smičiklas o. c. II. br. 75. str. 72—73. 10
