VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 79
79 malo pisanih spomenika, a ne može biti od veće važnosti, jer kako razložismo, ova je plemenska uredba u svezi s praplemstvom hrvatskim. 1 U starije doba, za narodnih vladara, spominju se državni velikaši i plemići u javnim ispravama samo svojim prvim imenima, većinom narodnim, ali i krsnim imenima, dok se plemska ili rodovna imena obično ne spominju. Kritičar i sam spominje velikaše iz doba Stjepana II. i Kolomana, kao Ljubomira, Tolemira, Jakova, Strezinju i dr., ali kod nijednoga se ne navodi rod. A zar ti muževi nisu mogli biti iz roda Kačića, Kukara, Šubića, Svačića i dr. koji se navode u trogirskoj pripiski? Pače mi moramo odlučno tvrditi, da su oni to doista i bili, jer da su bili iz kakvih drugih važnih rodova (a samo iz takvih birali su se jamačno kraljevi doglavnici), sigurno bi im se imena i tragovi uščuvali i u kasnijim vremenima, jer ne možemo uzeti, da su baš sva ta druga starija plemena tako brzo izumrla, a uščuvala se novija, kojih nije bilo u doba narodne dinastije. Mi imademo zato i nekih dokaza, da su ta odlična hrvatska plemena, koja se spominju u trogirskoj pripisci, opstojala i u doba narodnih kraljeva. Imademo naime jedan registar samostana sv. Petra u Selu, u kojem se veli, da je u hrvatskom kraljevstvu bilo 12 glavnih plemena; najodličnija plemena da su bila: Kačići, Kukari, Svačići, Cudomirići, Mogorovići i Šubići, iz kojih su se birali banovi, dok su se iz ostalih 6 plemena birali župani. Još se tu izrijekom spominju neki banovi sa rodovnim p r ezimenom, kao Stjepan Kukar, Samba, Čudomirić, Mogorović, Kačić i dr. 2 Rački (1. c.) je najprije mislio, da ovaj registar potječe iz XI. stoljeća, ali poslije je ustvrdio, 3 da je on sastavljen istom negdje u XIII. stoljeću. No ako on i potječe iz kasnijega doba i ako možda nije u svemu vjerodostojan glede svoga sadržaja, ipak može biti istinito ono, što veli, da je u doba narodnih kraljeva bilo 12 glavnih hrvatskih plemena. Svakako stoji to, da je u XIII. stoljeću bila kod Hrvata ušćuvana uspomena na 12 glavnih hrvatskih plemena iz doba narodnih kraljeva. 4 Međutim imademo mi i za pojedine od ovih plemena vijesti, da su ona živjela u rečeno doba. To je ponajprije pleme Gnšića. U popisu posjeda samostana sv. Ivana u Biogradu na moru (od konca XI. stoljeća) spominju se braća Pribina i Andrija Gušić (Gussichius), sinovi Prvanegovi (Pribinegovi), te Nosimir i Teša Gušić (valjda rođaci prijašnjih) kao dobročinitelji ovoga samostana (u doba kralja Zvonimira), 5 a u trogirskoj pripiski spominje se Pavao „de génère 1 Šišić o. c. str. 49.—51. 3 Rački o. c. br. 231. str. 486. 3 „Hrvatska prije XII. vijeka" u „Radu" knj, LVI„ 136—37. 4 Srv. Klaić o. c. u „Radu" knj. 130. str. 11. 5 Rački „Documenta" br. 133., 10, 21.—23- i 45. str. 163., 167. i 171. — Jedan je Prvaneg bio g. 1059. lučki župan (Rački o. c. br. 40. str. 51.). Možda je to bio ovaj naš Prvaneg Gušić, kako naslućuje Rački (o. c. br. 6. str. 87. bilj. 1.).
