VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 67
67 navedenim Tomašićevim tvrdnjama (koje nažalost od njeg samog ne potječu, niti ih samo on širi.) Tomašić se naime odmah za svaku tvrdnju pozivlje na svjedočanstva, ali ova su svjedočanstva dijelom falzifikati, a dijelom ne spadaju onamo. Poimence se pozivlje na : a) trogirsku listinu privilegija od g. 1108.; b) na memorijal arcidžakona Tome ; c) na ispravu, kojom se g. 1102. potvrdjuju prava zadarskih opatica; d) na pismo, izdano navodno Mrmonji od plemena Šubića, u arkivu knezova Zrinskih ; e) na savremenu bilješku o obećanju kralja Kolomana, učinjenom pod prisegom na zadarskom saboru; f) na prisegu mletačkog dužda Ordelafa Faledra g. 1118.; g) na listine privilegija izdane Trogiranima od Gejze IL g. 1 142. i od Emerika g. 1197. Medju ovima ponajprije memorijal arcidžakona Tome niti ne potječe od arcidžakona Tome. Izo Kršnjavi pokazao je, i po 4 faksimila, priopćena u „Vjesniku zemaljskog arkiva" g. II. str. 134, svatko može uvidjeti, da taj tobožnji memorijal, za pravo prikrpina, dodana djelu Historia Salonitana, i nazvana memorijalom, ne potječe od ruke arcidžakona Tome, pa je najstariji zapis učinjen oko g. 1330., dakle 60 godina iza smrti arcidžakonove. Ako sada ma malo dalje listamo u povijesti Hrvatske i Dalmacije, čitat ćemo n. pr. u listini privilegija šibeničkih od g. 1322,, da su Šibenčani poslali poslanika u septembru g. 1322. u osobi Franje Martinija do kralja Karla i daje on donio kraljevu potvrdu starih šibeničkih privilegija (Fejér, Cod. Dip. VIII./2. 349. 356). Istodobno znamo, da je Mladen II. Šubić, zloglasni ban bosansko-hrvatski, koji je sam vladao poput hrvatskog kralja, ipak poslao pred kralja u Temešvar svog mladjeg brata Gjuru, da traži pomoći protiv Trogira i Šibenika. Sigurno su to učinila i ona hrvatska gospoda, koju je Mladen od sebe odbio davši smaknuti sinove Ilijine, on je dapače konačno i sam oko 8. oktobra 1322. došao u Knin u tabor kralja Karla (Szâzadok. 1894 811—12.). Ova su poslanstva lebdjela pred očima onomu jadnomu Hrvatu XIV. vijeka, pristalici Mladenovom, koji je sad skalupio pripovijetku zvanu trogirski pripisak (krivo: memorijal Tome arcidžakona) s političkom tendencom. To je bila takva politička sanjarija, kao što je u madžarskoj historijografiji djelo notara kralja Bele. A što se tiče starohrvatskih odnošaja, bio je sačinitelj one pripiske tako neuk, kao što su našem Bezimenjaku notaru bile nepoznate dogodovštine od g, 896. Počinje time, da piše, kako je Koloman sin Sv. Ladislava. To je takova kardinalna pogrješka, koja potresa vjerom u upućenost piščevu. Mjesto starih
