VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 284

284 drugi morda, uxgat od pelde, vridniji, jedan puta se digne -— oto izpuniti shto ja nakanio jesam. Njihove Izvishenosti najponizniji sluga priporucha se Gyuro Sporer. U Beču 20. Serpnja 1815. Godina 1815 usupnula me je. U svojoj avtobiografiji („Pozor" 1863., br. 104) pripovijeda Sporer, da je (što je i naravno) tek onda, kad je već primio dozvolu za izdavanje „Oglasnika ilirskoga", rasposlao do 20 preporučnih listova, medju drugima i zagrebačkomu biskupu ; a pošto mu je dozvola bila dana dne 26. juna 1818. (oglas datiran 12. jula 1818.) nije mogao preporučni list Vrhovcu pisati 1815. (ova godina njegova života uopće ne slaže se sa ovakvim literarnim pokusima). Prof. Sišić me je upozorio, da je Sporer rta koncept lista godinu dodao mnogo kasnije, kad se već ni sam nije sjećao pravo, kad je bilo; isto tako je Sporer Gaju 1839. pisao krivi datum svoga „Oglasnika", naime god. 1816. („Gradja", VI. str. 201.). Prof. Sišić ima pravo; prvo je pismo, kojim su pisane rieči: „U Beču 20. Serpnja 1815.", drukčije nego pismo ostaloga lista, a što je još jasnije, u riječi .,BeČ" imamo već Gajev znak za „č", dok je u listu samom za ovaj glas ,,ch". Iz toga slijedi: Sporer je mnogo kasnije listu pripisao datum, i to krivi. Zanimivo bi još bilo znati, zašto je metnuo baš .,20. srpnja", je li kojim računom približno ili prama sigurnom podatku. Priopćio dr. Fran Ilešić. KNJIŽNICA gp DRŽAVNOG ARKIVA U ZAGREBU,