VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 281
281 Gjuro Stefanković, f onkraj Save, mjeseca januara. Na kraju je opaska, da živući članovi bratovštine imadu prema reguli 9. bratovštine, jednom slušati sv. misu, a svećenici imadu sami služiti sv. misu „dicent officium item defunctorum cum collecta", moliti jednu krunicu (corona B. V.) i 8 puta citirati psalam „de profundis". Kako vidimo nije ovaj prilog važan samo za povijest ove bratovštine, već nam pruža i zanimiva data o smrti tolikih uglednih hrvatskih ličnosti. Vidimo i nadalje, kako je u naše hrvatske aristokracije bilo duboko vjersko čuvstvo. Nema dvojbe, da je u toj bratovštini bilo i drugih hrvatskih velikaša i plemića — jer ovaj popis spominje tek one, koji su g- 1661. i 1662. umrli. Gdje je taj tiskopis tiskan nije označeno, nu sva je prilika, da je u Zagrebu tiskan. E. Laszowski. Zanimiva naručba za tiskaru zagrebačku god. 1737. Car i kralj Karlo VI. započeo je godine 1737. velik rat s Turcima. Saski vojvoda Josip Fridrik Hildburghausen dobije zadaću, da s jednim dijelom carske vojske provali u Bosnu. Kralj se naime nadao, da će sada osvojiti cijelu Bosnu, od koje mu je mirom u Požarevcu god. 1718. pripao sam sjeverni dio (t. zv. Posavina). Da pospješi napredak carske vojske, sastavi vojvoda Josip Fridrik Hildburghausen proglas na bosansku raju, t. j. na rimokatoličko i grčko-istočno žiteljstvo. U tome proglasi pozivao je vojvoda bosansku raju pod zaštitu svoju. Vojvoda Josip Fridrik Hildburghausen htjede ovaj proglas štampati, jer da bi se prepisivanjem izgubilo mnogo vremena. Pošto je pak raja bosanska bila podijeljena na dvije vjeroispovijesti (rimo-katoličku i grčko-istočnu), odluči se vojvoda, da će proglas štampati latinskim i ćirilskim slovima; latinicu zove on hrvatskim, a ćirilicu ilirskim pismom. U ono doba nije bilo tiskare nigdje bliže, nego bi u Zagrebu. Zato se vojvoda Hildburghausen 2. srpnja 1737. iz carskoga tabora u Cerniku kod Nove Gradiške pismeno obrati na zagrebačkoga biskupa Gjuru Branjuga. Vojvoda je biskupa zamolio, neka bi u svojoj biskupskoj tiskari u Zagrebu dao štampati 400 primjeraka potrebnih tiskanica s tekstom 0 zaštiti, koju narodu obećaje car i kralj Karlo VI. Od toga neka bude 200 primjeraka s vojvodinim proglasom ispod teksta careve zaštite, a drugih 200 primjeraka bez proglasa vojvode Hildburghausena. Polovica svih primjeraka jedne i druge vrste neka bude štampana latinicom, a druga polovica ćirilicom. Povrh teksta svake tiskanice neka stoji carski orao. Vojvoda Hildburghausen moli biskupa Branjuga, neka svoju pažnju pokloni izradbi ovih tiskanica, pa neka ih što prije pošalje u tabor carske vojske zajedno s računom, koji će odmah biti isplaćen. Illustrissime et reverendissime domine ! Postquam sua caesarea majestas regni Bosniae incolis —sponte sese submissuris —protectionem caesaream tabulis publicis promiserit, easdem non solum in istis regionibus idiomate vulgari translatas dispergere, sed et invitatorias vel cxcitatorias meas, tanquam supremus copiarum caesarearum contra dictum regnum dux, addere constitui. 19
