VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 252
252 Utvrdjeni (nutarnji) dio varoša varaždinskoga imao je dvoja vrata: jedna prema Dugoj ulici, a druga prema Dravskoj ulici. Kod vrata bijahu namješteni vratari, koji prisizahu ovako „Jaz vratar ovoga varaša vrat obran prisežem . . da jaz hoćem vrat varaždinskih i klučev verno čuvati; dohotke varaške i mostoino verno zbirati i vu peruško metati ; a što z vuna bodem čul, na kvar i na pogibel varašku, da hoćem gosponu rihtaru povedati i vu moje časti pravo hoditi. Tako mene Bog pomozi i moja vera kršćanska. Amen." U toj prisezi opisana je i služba vratara. Izvan ovih utvrda imao je Varaždin t. zv. šarampove. To su malte, gdje stoje i straže. Gradsko je vijeće god. 1588. odredilo, neka varoški sudac što prije na varoški trošak podigne 3 šarampova, i to jedan nad kraljevskom ulicom (Dugi konec), drugi nad Brodovskim koncem, a treći kod marofa pokojnoga trgovca Simona. (Liber fassionum, str. 53. Prothocollum' magistratuale str. 183.) Cijeli Varaždin bijaše podijeljen u 4 gradska kotara, nad kojima su nadzor vodili t. zv. magistri quartaliones. Svaki od ovih magistra zastupao je po jednu varošku četvrt. Za istočni i sjeverni kraj (Dravički i Brodovski konec) bijaše odredjen poseban kapetan; drugi takav kapetan nadzirao je južni i zapadni kraj (t. j. Dugi konec, Vidovski konec i Milićki konec),' a treći kapetan nutarnju varoš. Izbor ovih gradskih službenika obavljao se svake godine o Martinju. Ove službe obavljahu većinom obrtnici i posjednici. 8. Gradski kapetan u Varaždinu. Onaj član grofovske obitelji Erdedi, komu je pripadao stari grad (tvrdja) u Varaždinu, bijaše podjedno kapetanom varoši varaždinske. Kao takav primao je takodjer stalnu godišnju plaću. Tako je n. pr. grof Tomo Erdedi (inače ban hrvatski) dobivao od varoša Varaždina godimice 160 ugarskih forinti, t. j. zlatnih dukata, što je u 16. vijeku bila znatna plaća. Da se ova svota namakne, sabirahu se u Varaždinu pristojbe od pojedinih kuća. Koncem 16. vijeka nije se mogla takvim načinom sabrati dovoljna svota, već
