VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 240

240 već se primaknuo čas, kad Jelačićev trg prestaje biti centrumom Zagreba, a decentralizacija će sve dalje i brže uznapredovati. Trošak eksproprijacije i adaptacije bio bi sigurno za 50°/

0 manji, nego li bi bio, da se mora posve nova sgrada graditi. A kako bi se zgrada dala lagano adaptirati i posve udesiti tako, da bi se udovoljilo i zahtjevima modernog doba, i zahtjevima prometa i higijene, i postulatima gradjevnog razvitka Zagreba, to bi bilo sačuvanje samostana zahtjev ne samo pijeteta već i zdravog razuma, na čast onih, koji takovo djelo izvedu. S navedenih razloga, pa iz čisto patriotskih osjećaja, prosvjedujemo svečano protiv sasvim suvišnog, nepatriotskog rušenja starog cistercitskog samostana, pa zagovaramo, da upravo tražimo, da se samostan kupi, odnosno izvlasti za obćinu zagrebačku, da se u skladu sa okolinom prema svima modernim zahtjevima znanosti i umjetnosti obnovi, da se vanjština pridrži netaknuta, a nutrinja nek se uredi za gradski muzej i knjižnicu, i to tako, da se pridrže karakteristične osebine starog samostana. Do g. 1315. boravili su cistercite u svom samostanu kod Save, u današnjem selu Opatovini, gdje su imali crkvu sv. Jakova. U onaj su kraj došli tamo polovicom XIII. vijeka, a dopremio ih je tamo neki plemić Egidij. Spomenute su godine došli u Zagreb, pa su se naselili uz kapelicu sv. Marije, koju su kasnije pregradili u lijepu crkvu. To se zbilo tamo u XIV. vijeku, a do konca XV. vijeka ostaju cistercite u Zagrebu, pa uzmiču tek pod kraj tog stoljeća iz grada, tražeći skloništa pred blizom turskom silom. Posljednji se put spominju g. 1496., a već g. 1499. ne govori se više o njihovoj crkvi kao o samostanskoj. Naskoro postade ova crkva župnom crkvom na Kaptolu, što je prije bila crkva sv. Emerika. Cistercita je već odavno nestalo, ali je ostala njihova crkva i njihov samostan sve do danas, dakako, da se je u kasnija vremena sve znatno promijenilo, nu jezgra je starih gradjevina još danas sačuvana. Upravo je golem dojam po-