VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 213
213 0 životu fra Šimuna Klimantovića doznao sam ove podatke : Rodio se oko god. 1460. u Lukoranu, u selu na Ugljanskom otoku, od oca Jurja, a djeda po svoj prilici Klimenta, radi česa je i njegova porodica dobila porodično ime Klimantović ili Klemenović, jer su se pod konac 15. vijeka počela uvađati u Dalmaciji porodična imena i to većinom po krsnom imenu oca ili djeda. Stupivši u red svetoga Franje trećega reda, koji si je red najviše zasluga stekao za hrvatsku glagolsku knjigu, oduševljavao se je i on za ovu knjigu i napisao je tri obrednika za razne samostane, u kojima je djelovao. Potpun se je sačuvao samo onaj, u kojem se je sačuvala njegova kronika, dočim su ostala dva sačuvana nepotpuno. Osim ovih triju obrednika preveo je god. 1511. knjigu, koja je izašla god. 1502. u Mlecima pod naslovom: „Expliciunt privilégia et indulgentie fratrum minorum ordinis sancti Francisci. Impressa Venetiis cura et impensis Luccantonii de Giunta Florentini. Anno incarnationis dominice 1502. quarto idus Martii." Uz prijevod hrvatski (slaveno-hrvatski) nalazi se u rukopisu i original latinski. Rukopis se ovoga djela čuva u kr. sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Kao Franjevac trećega reda obavljao je razne službe i časti u svojoj redodržavi, tako je god. 1492. pribivao kapitulu na školju Galevcu, gdje su bile utanačene neke naredbe, koje su radile o moralnom vladanju Franjevaca trećoredaca u Dalmaciji i Istri, koje je naredbe on pobilježio i unio u svoj obrednik, te ih zove „konstitucioni." Od god. 1506. do 1509. bio je tajnikom redodržavnika oca Blaža. Godine 1511. postade starješinom sv. Mihovila na Zaglavi, god. 1513. imenova ga naučitelj o. Stjepan Belić, s kojim je zajedno živio u samostanu sv. Ivana ispred Zadra, svojim vikarom, pa je u tom svojstvu obišao cijelu redodržavu. Nadalje doznajemo iz njegova života, da je bio god. 1526. izabran na zboru, koji se je držao u Galevcu, redodržavnikom i da je tu čast vršio do god. 1529. Jošte doznajemo, da je bio god. 1540. starješina u samostavu sv. Marije na Glavotoku na otoku Krku, kamo se je zaklonilo devetnaest svećenika Franjevaca
