VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 167
167 Gledajući toliku i tako neugodnu promjenu, razboli se gvardijan, te umre 1. ožujka 1849. VI. Franjevački provincijal predade upravu koprivničkoga samostana privremeno o. Bartolu Bedekoviću, koji bijaše dotle vikar samostana koprivničkoga, ali nije stanovao u samostanu, već je u Kalinovcu zamjenjivao župnika gjurgjevačkoga. Bedeković postade u kolovozu g. 1849. gvardijanom u Ivaniću, dočim za gvardijana u Koprivnicu dodje o. Bonaventura Horvatek. Na Spasovo god. 1850. ostavi vojska samostan koprivnički. Posebno povjerenstvo predade gvardijanu ključeve svih prostorija, zatraživši od gvardijana, da potpiše njemački sastavljeni spis. Gvardijan nije znao njemački ; zato je dao svoj potpis na nešto, čega nije razumio, ali što će samostanu mnogo škoditi. Spis bijaše naime upravljen na bansku vladu, a sadržavao je očitovanje, da vojnici nijesu samostan nimalo oštetili, radi čega ne treba nikakovih popravaka. Uzalud se kasnije samostan obraćao na vladu u Zagrebu i na magistrat u Koprivnici, dokazujući, da će samostan i crkva trebati raznih popravaka, što će ih obavljati zidari, stolari, bravari, slikari i drugi obrtnici. Samostan nije dobio nikakove potpore, da odstrani štetu, koju mu je nanijela vojska tečajem dviju godina. Ove popravke izvodio je gvardijan Marin Marinović, koji je u kolovozu god. 1852. naslijedio o. B. Horvateka. Marinović dade cijelu crkvu, sakristiju, sve hodnike i sobe u samostanu bojadisati. On obnovi krov na crkvi i samostanu, znatno poljepša žrtvenik u kapelici Spasiteljevoj, te žrtvenik bi. dj. Marije Lauretanske pod korom. Osim toga dade Marinović po slikaru Grubinšu bojadisati kipove mukotrpnoga Isusa, sv. Ane i sv. Franje ; ovaj se nalazio i nalazi s ulične strane na kapeli Spasiteljevoj. Bojadisan bude takodjer krasan križ u hodniku uz crkvu. Jednako je sama crkva dobila posudje i svjetiljke.
