VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 240

240 fici domini Joannis Kegleuich de Busin filiam charissimam, secundum ritum sacrosanctae ecclesiae chatolicae Romanae in legitimae uitae thorique sociam desponsauerimus ; cuius nuptiarum sollennitatem sexta die mensis Nouembris proxime futuri, id est die dominico post festum omnium sanctorum itidem proxime uenturo in arce Krapina celebrare decreuimus. Pro eo prudentes et circumspectas dominationes vestras rogamus, uelint in curia magnifici domini Georgii Kegleuich de dicta Busin, apud s. Crucem in Zachritye habitam, per suos nunctios in prandio adesse, indeque absoluto prandio in dictam arcem Krapinam nobiscum proficisci, et ibi praefatis nuptiis interesse, atque easdem cohonestare celebrioresque reddere, rem nobis gratissimam facturi. Quas de reliquo féliciter ualere desideramus. Data in arce nostra Zamobor 20. septembris anno 1616. Prudentum et circumspectarum dominationum vestrarum amicus beneuolus Comes Thomas Erdeödy, m. p. Naslov na hrptu pozivnice: Prudentibus ac circumspectis dominis judici juratisque ciuibus N. N. liberae regiae ciuitatis Modrensis etc. amicis nobis honorandis. (Pečat.) Priopćio dr. Rudolf Horvat Karta o uporabi glagolskoga pisma u Hrvata. Prof. R. Strohal pokušao je na temelju dosada izdanih glagolskih listina, bilježaka i napisa sastaviti kartu, na kojoj su pobilježena sva ona mjesta, iz kojih imademo za sada budi kakovu štampanu listinu, bilješku ili napis. Na crkvene glagolske spomenike nije se za sada obazirao prof. R. Strohal, jer za većinu tih spomenika ne možemo pouzdano ni ustanoviti, u kojem su mjestu prvotno napisani. Dakako da će se Strohalova karta tečajem vremena, kada će se jednom intenzivnije prionuti uz proučavanje naše hrvatske glagolske knjige, ne samo popuniti, već možda amo tamo i ispraviti. Ali kakva je ta karta da je, za prvi je početak ozbiljnijega proučavanja glagolske naše hrvatske knjige ipak lijepi prilog, pa je stoga i mi rado u našem „Vjesniku" donosimo, želeći, da bude svima rodoljubima poticalom na sabiranje naših glagolskih starina. Mi ćemo sa najvećom zahvalnošću rado primiti od svih hrvatskih rodoljuba, koji imadu u narodu prilike potražiti naše glagolske starine, svaki glagolski spomenik, proučiti i za štampu prirediti, a nakon uporabe sa jednakom zahvalnošću povratiti ga vlasniku. Naša glagolska knjiga zaslužuje, da se — makar i kasno — više pobrinemo za nju nego li smo se dosele za nju brinuli. Ta glagolsko pismo bilo je skoro hiljadu godina narodno hrvatsko pismo. Njim su napisane mnogobrojne isprave, koje su dragocjeno vrelo za proučavanje naše historije, našega prava, kulturnoga života hrvatskoga naroda i njegova jezika i dijalekata. Dijalekti, koje nalazimo u tim ispravama, ako ih sravnimo sa današnjim našim dijalektima, pokazuju nam jasno mijene i seobe našega naroda, te nam kazuju ono, česa ne nalazimo u našim historijskim vrelima, a proširuju nam i razjašnjuju naše historijsko znanje baš ondje, gdje nam ili historijska vrela uopće nedostaju