VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)
Strana - 141
141 vatskoga bana Nikolu Zrinskoga, pa dodaje, da bi Zrinski tom prigodom bez dvojbe urgirao, neka mu se već jednom izruči „njegov" red zlatnoga runa. No Zrinski nije 6. srpnja mogao stići u Beč, jer je upravo tada veliki vezir s turskom vojskom rušio Novi Zrin. Rat s Turcima trajao je još mjesec dana. Veliki vezir bude 1. kolovoza 1664. hametom potučen, ali ipak ishodi Turskoj već 10. kolovoza u Vašvaru vrlo povoljan mir. Malo poslije toga potpiše španjolski kralj 6. rujna u Madridu pravi dekret, kojim Nikolu Zrinskoga imenuje vitezom reda zlatnoga runa. U tome pismu zove kralj Nikolu Zrinskoga svojim „bratićem" poput ostalih vitezova toga reda. Istoga dana potpiše kralj drugi dekret, kojim cara i kralja Leopolda I. imenuje svojim zamjenikom kod svečanosti, gdje će se Nikoli Zrinskomu iza položene prisege predati znakovi reda zlatnoga runa. Postojalo je naime pravilo, da kod takvih svečanosti uvijek španjolskoga kralja zamijenjuje rimsko-njemački car (odnosno kralj ugarski, hrvatski i češki), ako novo imenovani vitez spada medju njegove podanike. Dekreti kralja španjolskoga putovahu iz Madrida u Bruselj, gdje bijaše kancelarija reda zlatnoga runa. Medjutim se ban Nikola Zrinski zavadio sa bečkim dvorom. Nikola je naime poput mnogih ugarskih i hrvatskih velikaša prigovarao ustanovama vašvarskoga mira s Turskom. Možda je zato bečki dvor neko vrijeme hotimice zategnuo instalaciju Nikole Zrinskoga za viteza reda zlatnoga runa. A možda se namjeravalo to učiniti na Andraševo u Beču, kamo bi u tu svrhu morao iz Bruselja putovati t. zv. rex armorum (Wappenkönig) reda zlatnoga runa. Činjenica jest, da je kralj Leopold pozvao nezadovoljne ugarske i hrvatske velikaše, neka 26. studenoga dodju u Beč. Onamo je iz svoga sjedišta u Čakovcu želio poći takodjer ban Nikola Zrinski. Ali neposredno prije polaska u Beč lovio je Zrinski 18. studenoga u svojoj šumi Veliki Otok blizu Koršanca tik Drave. U lovu namjeri se Nikola na vepra, koji ga tako izrani, da je nesretni ban umro još istoga dana. Nikola Zrinski nije dakle dočekao svoje instalacije za viteza reda zlatnoga runa. Odnosni dekreti ostadoše u Bruselju sve do druge polovice 18. vijeka, kada se čitav arkiv reda zlatnoga runa prenio u Beč, gdje se i sada nalazi kod samoga kralja u kabinetskoj kancelariji. U tome arkivu čuvaju se ovi dekreti još i danas. Mi ih donosimo u prijepisu, koji je 8. studenoga 1909. ovjerovio dvorski savjetnik barun Ernst Weber, sadašnji „Wappenkönig" (t. j. predstojnik kancelarije) reda zlatnoga runa. Ove prijepise pribavio je kr. zemaljskom arkivu naš zemljak Stavko Urpani, odsječni savjetnik u c. i kr. kabinetskoj kancelariji u Beču. Osim ovih službenih isprava donosimo takodjer izvatke iz dviju službenih starih knjiga o Nikoli Zrinskomu kao vitezu reda zlatnoga runa.
