VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)
Strana - 130
130 Ovaj je prijepis nešto bolje uspio, ali nije učinjen iz originala već iz kasnije kopije. Nije ispravna primjedba Surminova ovomu prijepisu: „Original glagolicom pisan na papiru u hrvatskom zemalj. arkivu u Zagrebu", već je imala ta primjedba ispravno glasiti: „Original kopije ove listine glagolicom pisane na papiru u hrvatskom zemalj. arkivu u Zagrebu" , jer držim, da ova potiče, sudeći po papiru i pismu, iz 18. vijeka ili najranije iz druge polovice 17. vijeka, nipošto iz 15. vijeka. U ovom prijepisu opazio sam ove pogrješke : U 2. retku rukopisa prepisao je Jurjom mjesto Jurkom. U 5. retku rukopisa prepisao je Peroja mjesto Pero ja. U 8. retku rukopisa ispustio je iza riječi libr 100 riječi tr 50. U 15. retku rukopisa prepisao je sejaše mjesto se jaše (= to uzeše). Dakako da ovaki prijepisi ne mogu poslužiti ni hrv. pravnicima, da iz njih uče hrv. narodno pravo, ni hrv. filolozima, da uče iz njih historiju jezika, ni hrv. historicima, da iz njih uče hrv. historiju. Prijepisi, u kojima se mijenjaju nodari u plovane ili popove, a faturi u fratre, spadaju prije u šaljivi kaki list, nego li u ozbiljnu knjigu, kao što je Monumenta Slavorum meridionalium. Sva je sreća, da u toj knjizi imade dosta malo prijepisa starih listina od Dra Surmina, većina je preštampana iz Kukuljevića i nešto iz Lopašića. Još je nešto, što ne odobravam u akademijskom izdanju „Hrvatskih spomenika" (Acta croatica), a to jest, Što su glagolski hrv. spomenici transkribovani ćirilicom. Tim je karakter onih glagolskih spomenika sasma uništen. Glagolski se spomenici neka štampaju ili glagolicom ili neka se barem transkribuju latinicom, a nipošto ćirilicom. Ta latinica je takodjer Hrvatima poznato pismo ! Zašto se onda ne transkribuju i djela starih hrvatskih pjesnika (n. pr. Gundulića, Palmotića, Zrinskoga, Reljkovića, Kanižlića i t. d.) ćirilicom? To bi bilo ipak prirodnije no prepisivati hrvatske glagolske listine ćirilicom, jer je možda ipak koji stari hrvatski pjesnik poznavao ćirilicu, dočim je sigurno nijesu poznavali pisci onih listina glagolskih (osim porodice Frankapana), što ih je g. dr. Surmin prepisao, te bi se čudom čudili, kada bi vidjeli svoje listine u ćirilskom obliku, dočim su latinicu poznavali skoro svi. U starom se slovenskom jeziku mogu dakako transkribovati glagolski spomenici ćirilicom. Takovoj transkripciji ne može razborit čovjek prigovoriti, jer je u staroj slovenskoj literaturi bilo poznato i glagolsko i ćirilsko pismo i jer nema ni veće jezične razlike izmedju n- pr. Asemanova, zografovskoga ili manjinskoga evandjelja s jedne strane i suprasaljskoga spomenika s druge strane. Ovakova transkripcija za stare slovenske spomenike je od prilike ista kao kad se njemačka knjiga transkribuje iz gotskoga pisma u latinicu. Nu sasvim je nešto drukčije, kad se naši stari glagolski rukopisi transkribuju ćirilicom, osobito oni svjetskoga sadržaja. Kad se namjerim na ostale originale Surminovih prijepisa, javit ćuse opet!
