DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 83
znati, da je ovih dvanaest hrvatskih piemena pravnim reprezentantom nekadanje stare hrvatske države, kojoj je na čelu stojao: Chroatorum rex, 3sr> ) odnosno prije dux, koji si je još za vrijeme Tomislavljevo podvrgnuo posavsku Hrvatsku 38 *) a pod Petrom Krešimirom protegnuo svoj suverenitet na dalmatinske gradove, koji su nekoč sačinjavali temu bizantskoga carstva. Ladislav je stoga samo faktično okupirao Slavoniju, koju je okupaciju proširio Koloman, došavši naime i do mora, ako naime riječi Gaufreda Malaterra „portum Albae, qui iuris Ungarorum est" 3 ") imamo protegnuti na Belgrad na moru. Pravno je ali medjutim ta sva osvojena zemlja i nadalje pripadala hrvatskomu kralju, 388 ) koga će narod zakonito izabrati i kruniti. Za legitimnost Kolomanova izbora niti je trebalo slavonskih plemena, ni dalmatinskih gradova, pošto je izbornikom bilo onih dvanaest plemena, koja su reprezentovala staru maticu hrvatsku. Čim su dakle ovi ovlašteni reprezentanti priznali i krunili Kolomana, postao je legitimnim kraljem čitavoga nekadanjega hrvatsko-dalmatinskoga kraljevstva sa svimi realnim i virtualnim pravima. Hiemit — dobro veli Fessier' 68 *) — hielt er seine Ansprüche auf das ganze Dalmatinische Küstenland, welches den ehemaligen Königen Croatiens unterthänig war, . . . hinlänglich begründet. S85 ) cf. Rački: Doc. No 14. 15.: „Cresimir, Chroatorum rex." No. 16. „Držislav Chroatorum rex" etc. — Dvanaest hrvatskih plemena nastava staru Hrvatsku izmedju Neretve i Gvozda. Klaić: Rad 130. p. 19. 3S6 ) Rački: Doc. No 200. p. 395. Rački veli u opasci: Quae in concilio Spalatensi tempore Tomislavi circa siscianam ecclesiam disponuntur, ea supponunt, Pannoniam saviensem, quae pridem Braslavonis erat, iam eotum (926) ad Chroatiam pertinuisse. m ) Iz toga što Gaufred veli za Belgrad, da je „juris Ungarorum," ne slijedi ni malo, da je i Hrvatska već god. 1097. priznavala Kolomana svojim kraljem (Rački: Rad. XXX p. 127. opaska). Normanac Gaufred valjda nije vodio račun o hrvatskom pravu, pa faktičnu vlast Kolomanovu nazivlje kao savezni Normanac pravnom. Koliko je ali vlast Kolomanova vrijedila, dok su ga Hrvali smatrali,osvajačem, pokazuje baš činjenica, da je comes Vincurius (Rački: D. p. 485. se domišlja, da bi to mogao biti Mcrcurius comes Albensis [Alba Julia]) morao sa cijelom vojskom (priznaje to i sam Pauler, p. 213.) od pet hiljada vojnika pratiti novu kraljevnu preko novo stečene Kolomanove zemlje. 388 ) Za to nema pravo Pauler: Szâzadok 1888. p. 211 op. 3, kad veli, da doduše ne možemo dvojiti o ekzistenciji kralja Petra, ali da se ga ipak ne može brojati medju redovite kraljeve (rendes kirâlyok köze). 38fl ) o. c. I. p. 533. — Ne ispravno je stoga mnijenje Sišićevo : o. c. I. 73. da se pacta conventa ne protezahu na Slavoniju. Ovo bi bilo neispravno i onda, kada bi zaista plemići slavonski bili priznali Kolomana svojim zakonitim kraljem, jer oni nijesu bili nosiocem prava hrvatskoga kraljevstva. — Sr. Lucius: o. c. p. 181. (Colomanus) regum Croatorum more, Dalmatiae quoque titulo utitur. Da su Dalmatinci faktično priznali Kolomanovo pravo na gradove, nakon što je bio krunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem, to nam dokazuje t. zv. Chronaca Venetada Canale, započeta g. 1267., koja je služila vrelom i Dandolu (Simonsfeld: o. c. p. 110), kad veli u 14. cap. sliedeće (lagljeg razumjevanja radi citiram talijanski prevod mjesto teško razumljivoga starofran.
